•°•Stepsister•°•JB

put do Los Angelesa

new york,nedjelja,18;30

"Ne zaboravi da sutra putujes,ajde,pakiraj se"-cujem mamu kako vice iz kuhinje

"Idemmmm!!!"-odvucem se do svoje sobe,izvadim kofere i pakiram se

"Evo ti karta,ovdje su ti i novci,nemoj ih izgubiti."-mama mi pruzi kuvertu

"Mogla bi i pokucati koji put.No hvala."-nasmijesim se i puljubim ju u obraz

"Ovo je moja kuca."-nasmijesi se onako sladunjavo

"No,dobro,svejedno."-nasmijesim se blago i zakolutam ocima

°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°
Ja sam Madison.Imam 19 godina i zivim sa majkom u New Yorku.Ona je modni dizajner i malo vremena provodimo zajedno.Tata...on je umro od raka prije 6 godina.Moja mama se dobro nosi s time i drago mi je.No,ja se sjecam svih onih psihijatara koji su samo otvarali usta,no rijeci nisu izlazile.Slusala sam iako nisam cula niti jednu njihovu rijec.Antidepresivi,nista nije pomoglo.Ali vrijeme lijeci sve rane,tako i ovu.Nije potpuno izlijecena,niti ce ikada biti,bila sam jako povezana s tatom.Bavim se fotografiranjem,youtuberica sam i takoder sam vrlo uspjesna na instagramu.Pozvana sam u LA na jedan od mnogih sastanaka sa modnim kompanijama,kao i za neke stvari vezane uz youtube.Ti ljudi,iz tih tvrtaka dali su mi stan u kojem cu biti sljedecih nekoliko mjeseci.

°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•°•

ponedjeljak,8:15

"Stigli smo."-mama me pogleda onako nekako sjetno

"Dapp,bit cu ja dobro,samo mi nemoj jos i plakati."-nagnem glavu u stranu i poljubim joj obraz,izlazeci iz auta uzimam svoje stvari i utrcim u zracnu luku,da mi se kosa ne namoci od kise

Vidim majku kako mi salje puse i odvozi se dalje.Zakolutam ocima te se uputim prema kiosku da kupim koji casopis.Obavim sve one provjere i nakon dva sata cujem na razglasu:"avion za los angeles krece sa perona 2A,za 20 minuta."

Uputim se prema izlazu za peron i predam kartu zeni koja ih pregledava te se nasmijesim,ona me samo cudno pogleda.Ljudi danas,svi mrski,no.Preda mi kartu natrag i pozeli ugodan let,uz kiseli smijesak.

"Ugodan dan!"-pogledam ju i ona mi se nasmijesi,bio je i red da ju netko razveseli danas

Ulazim u avion,te pogledavam uokolo,trazeci svoje mjesto.Vidim da su svi vec na svojim mjestima,i ocekujem stjuardesu da me uputi prema mojem sjedalu,no nista od toga.Uocim jedno prazno mjesto te pogledam svoju kartu:16B
Da,to je to mjesto.Decko koji je sjedio tamo me pogleda svojim smedim ocima i kaze

"16B?"

Ja nastavim gledati u njega/kroz njega

"Oprosti,16B?"-on mi mase rukom pred ocima

"Oh,da,bas to sjedalo."-trgnem se

"Tu sjedis."-nasmijesi se i pomakne se blize prozoru

"Hvala."-kimnem glavom stavljajuci kofer gore,medu njegove kofere,sjednem kraj njega,sjetim se tko je on i onako se zanimljivo nasmijesim

"Justin."-pruzi mi ruku

"Madison."-rukujemo se-"Ti putujes putnickim avionom,sa svim ovim ljudima?"

"Da,ali..."-pokaze na dva zastitara iza nas-"S njima."-oboje se nasmijemo

"Dobro,ovdje nema ludih fanova."-uzmem mobitel i ukljucim muziku,stavljajuci slusalice u usi,primjetim njegov pogled na meni,no ne obazirem se,zatvorim oci

Kroz glavu mi leti misao o tome kako Justim Bieber sjedi kraj mene i jos ne vjerujem.Tonem u san...

Los Angeles,12:20

Osjetim neciji dodir na ramenu i otvorim oci,ugledam Justina kako me budi

"Stigli smo,pa.."-smije se

"Vec?Zaspala sam."-dignem se i uzimam svoje stvari

"Idemo decki."-Justin se ustane i pokazuje zastitarima prema vratima aviona,uzimajuci svoje stvari-"Nadam se da cemo se jos vidjeti."-Justin mi jos jednom pruzi ruku te se rukujemo

"I ja."-kimnem glavom

"Izvoli."-pruzi mi kartu za njegov sutrasnji koncert,ovdje,u Los Angelesu

"Za mene??"-iznenadeno ga pogledam-"I to VIP!"

"Ocekujem te,naravno ako mozes doci."-pogleda me

"Naravno da imam,ocekuj me."-ako me uopce ouci na koncertu

"Dogovoreno,sretno!"-mahne mi ulazeci u crni land rover

Mahnem i ja njemu,nasmijem se te pozovem taksi,vozac stavi moje stvari u prtljaznik te krenemo.

Stignem pred svoju zgradu.Znam ovo mjesto.Vidla sam mnogo youtubera ovdje,da zive bas ovdje,kao i bivsih vinera.Well,nadam se da cu upoznati neke od njih.