Ratovi nježnosti

VI. Ponovno

Obećaj da zauvijek

Čekat ćeš na starom mjestu

Kasni kolovoz, 2014.

Bezbrižno, ovaj put sama šetajući starim gradskim parkom, razmišljala je naša Mirta o uskorom početku nove školske godine. Mišo se nenadano razbolio, usred ljeta, što joj je bilo suludo i smiješno. Odlučila je ipak sama iskoristiti topao dan, no ne prevruć, idealan za šetnju.

Sjeti se ona kako joj škola pruža mnoge muke, a i veselje. Veseli se sjedenju u klupi s Mišom i njihovom svakodnevnom druženju, potihom ruganju onim djevojkama koje se silno trude biti na vrhu popularnosti, poznate po čitavoj školi, dok su ništa drugo no očajne tinejđerke. Iznimno se veselila ručku u školskoj kantini i grickanju plastične, bijele žličice nakon što bi pojela svoj puding. Mišu bi to pomalo ljutilo i živciralo, ali bi svejedno i svakako popustio svojoj najboljoj prijateljici i ostavio ju da u miru gricka tu žličicu kao da je nešto najukusnije što je ikad probala. Poslije blata, svakako.

S druge strane, nije se veselila ponovnom izrugivanju na hodnicima, u razredu, a najmanje u svlačionici prije tjelesne kulture. Iako se nažalost morala naviknuti na ružne komentare, ipak joj je bilo pomalo teško slušati ih svaki dan. Osobito bi mrzila kad bi meta pošla i prema Miši, kojeg su pogrdno i ružno znali nazivati homoseksualcem, jer nikada nije imao djevojku, a uz Mirtu je bio danonoćno. Mnogi su krivo protumačili njihovo prijateljstvo, a to ju je itekako ljutilo, samo se trudila da ne pokaže to svima koji su željeli vidjeti i ono malo žara od inteligentne djevojke bez prevelike financijske podrške.

U ženskoj svlačionici, često bi dobila koji pogrdan i ružan komentar od djevojaka koje su se uistinu trudile biti netko i nešto u ovoj školi, a pokazale se pravim praznoglavkama. Helena je bila osobito gruba prema njoj. Bila je ona djevojka na višem staležu u današnje vrijeme, tek nešto niža od Mirte, uistinu lijepa djevojka, nadasve inteligenta. Velika je šteta, što je svoju inteligenciju koristila za omalovažavanje onih koji nisu bili "u njenome rangu". Često bi posprdno Mirti dobacivala kako izgleda ovako ili onako, kako joj je odjeća iz deset sezona prije ove, a najdraže joj je bilo komentirati Mirtinu stalnu samoću, u smislu ljubavnih veza.

Iako je morala priznati da je Helena bila iznimno šarmantna i znala kako postupati s ljudima, shvatila je Mirta da ona postupa dobro samo s onima u kojima vidi jednak potencijal ili pak financijsko stanje kakvo je ona imala. Mladiće je također vrtjela oko malog prsta, ali joj eto, to nimalo nije bilo jasno. Bilo je mnogo lijepih djevojaka u ovoj školi, čak ljepših od Helene, ali svaki od tih mladića sanjao je o Heleni, što se očitovalo po slini koja im je putovala niz bradu, svaki put kad bi ona prošla hodnikom i zanjihala kukovima kao kakav model na modnoj pisti.

Mirta i bez da se okrene oko sebe, duboko u svojim mislima, zanjiše i sama kukovima kao što bi to Helena činila. Potrudi se čak i napućiti usne, koje je Helena usput namazala debelim slojem i presjajnog sjajila pa joj se naruga i zanjiše tim kukovima. Prehoda ona tako koji korak i ulovi samu sebe kako se smije kao dijete, jer se upravo narugala najpoželjnijoj djevojci u školi i usput sigurno izgledala veoma glupo. No opet, nitko ju nije vidio, pa se može opustiti i nastaviti sa svojim razmišljanjima i glupiranjem, zar ne?

Nakon svoje malene predstave, odluči kratko predahnuti pa sjedne na prvu klupu koja joj je bila na putu. Svo to njihanje kukovima, makar trajalo tek par sekundi, činilo se naporno i nije shvaćala kako Helena i čitav klan njenih prijateljica to uspjeva svakog dana. Ustvari, nije ništa shvaćala a da je bilo vezano uz elitne klanove u školi, a Helenin je bio jedan od najjačih ondje.

Dopustila je blažem, predvečernjem suncu da joj ugrije obraze i okupa dugu kosu svojim zrakama. Prodisala je napokon, maknula se od zidova kuće koji su je na čudan način rastuživali. Bila je sretna što ima krov nad glavom i tetu koja ju je voljela više no išta na ovome svijetu, no ponekad bi si pored Miše, poželjela još nekoga za društvo. Naravno da je neopisivo obožavala svog najboljeg prijatelja, ali je jednostavno pomislila, da bi bilo lijepo imati još barem jednu osobu uz sebe, ako ne i više od toga. Željela je biti okružena osobama kojima bi bilo stalo do nje, a da to nisu samo dvije osobe u životu.