Osjećam da me duboko skrivena sjećanja
Dave i guše u preopterećenju moga svemira
Topim se u svojim mislima koja su okusa svježe prolivene krvi nepravde
Duše me osjećaji prevelike ljubavi dokazane nedjelima utjecaja sreće
Prolaze li dani ili prolazim samo ja
Stojim na litici grada, čekajući hoće li doći dugo očekivani paket na moj prag
Srce mi probijaš bodežom prevelikog sažaljevanja
Umirem u zalasku sunca i dodirima oblaka
U tišini žeđi za mirisom niskih planina i očekivanja
Hoće li svijet biti bolji bez još jednog ranjenog svijeta?
Hoćeš li se promijeniti ako osjetiš patnju i bol traganja za neuzvraćenom ljubavi?
Hoćeš li ikada biti ruka čežnje koju ću uhvatiti?
Zbogom,
Sretan put!
Sretno kroči svojim zlatnim stopama kroz svemir, a u moj nikada nećeš kročiti.
