Devonova perspektiva
,, Bok , ja sam Manima " - grlenim tonom je rekla , a zatim mi s velikim osmijehom na licu pružila ruku.
Divno! Još jedna od onih pozitivnih hipi djevojaka koje razmišljaju samo pozitivno i uvijek se smiješe kao da su na nekim nepoznatim supstancama. Već vidim da će ovo biti početak jednog iritantnog prijateljstva ili da bolje kažem poznanstva. Ne bih ju mogao odtrpiti više od par minuta.
,,Zašto misliš da mene zanima tko si ti? - hladno i ozbiljno ju upitam te ona spusti ruku i smjesti ju na svoje desno koljeno , a osmijeh nestane kao da ga nikada nije bilo. Možda bi mi i bilo žao zbog mog postupka da me imalo briga.
,, Što je bilo ? Maca popala jezik ? " - upitao sam ju bahato i posprdno se nasmijao. Htio sam testirati tu njenu famoznu pozitivu.
,, Ne , nije . Maca je popala tvoj mozak " - rekla je sa lažnim osmijehom na licu, dok su se male bore ocrtavale na njenom čelu jer se mrštila poput malog razmaženog djeteta. Samo sam se pobjedonosno nasmiješio njenoj reakciji i vratio pogled na profesoricu , osveta je slatka.
,, Ćudak " - samo je mrzovoljno promrmljala i preokrenula očima te je i ona sad vratila pogled na razrednicu.
,, Hvala " - samodopadno sam joj se nasmiješio pokazujući joj lijepo metalno govno na mojim zubima ili poznatije vama smrtnicima aparatić.
,, Lijep aparatić " - rekla je sa velikim smiješkom na usnama, pokazujući svoje biserno bijele ravne zube. Zezaš me ?
,, Da li ti to meni nešto nabijaš na nos ? " - upitao sam vidno iznerviran.
Možda je to bila samo moja paranoja , ali svejedno. Bio sam ljubomoran na njene prekrasne zube. Sretnica.
,, Ne.... Otkud ti to ? " - pogleda me zbunjeno svojim čokoladnim očima, i makne nestašni pramen svoje, crne, duge, valovite kose, koji joj je padao na lice, i stavila ga iza uha.
,, I bolje ti je " - namršteno sam promrmljao i strogo ju pogledao.
,, Aha. Štogod " - nezainteresirano je rekla, i usne izvila u mali smiješak očito, da smanji utisak ignoriranja, koji je njena izjava ostavila.
,, Iritiraš me " - hladno sam rekao, pogledavši u retardirani smiješak koji je imala na licu. Kao komarac je , uživa u ispijanju tvoje krvi na slamčicu.
,, I ti mene . Nemoj se brinuti " - opet je bio prisutan retardirani smiješak na njenom licu , kad bi joj barem otpali ti prekrasni zubi. Tad bi se sigurno prestala smijati, kao prokleti orangutan na marihuani, ili ne još bolje poput neke površne missice, koja jedva, da zna dva broja zbrojiti.
,, Dušo, ja mislim da ti nemaš blage veze kako je to kad ti netko ispija krv na slamčicu kao ti meni sada " - nisam se uopće trudio ništa uljepšavati , rekao sam ono što sam mislio i da, ne žalim zbog toga.
,, Kao prvo zovem se M-A-N-I-M-A , a ne dušo. Dobro? A , kao drugo ti si debil " - govorila je iznervirano , naglašavajući svako slovo svog imena . Zbilja ne odustaje.
,, Hvala ti što si mi ponovno rekla svoje ime. To bi mi zbilja koristilo da me imalo briga. Zbilja si draga. Dušo " - prevrtao sam očima cijelo vrijeme. Zbilja su danas otrčale pravi maraton.
,, Hvala što tako cijeniš moje ime , no ja i dalje ne znam tvoje. " - rekla je sa malim smiješkom. Nikada ju neći moći razumijeti koliko god ju ja udaljavao od sebe , ona nikako da otiđe. Kako joj se to da ? Kako? Ja bi već nakon prve odbijenice odustao.
,, Moje ime nije za vas obične smrtnike " - rekao sam arogantno i nabacio jedan lijepi egoistični smiješak.
,, Dobro onda. Odsad se zoveš Hefest " - izjavila je sa osmijehom od uha do uha.
,, Hefest ? Zašto tako ? " - upitao sam ju zbunjeno te se ona samo slatko nasmijala.
,, To vi besmrtnici ne bi razumijeli " - rekla je lukavo i zagrizla donju usnicu.
,,Luđakinja " - ljuto sam promrljao , no umjesto njenog žaljenja i zapomaganja čuo sam samo tiho cerekanje.
