*Malo kasnije*
Ušao sam u kuću tiho na prstima te zatim skinuo tenisice koje sam nosio i ostavio ih u hodniku. Nadao sam se da nitko neće naletiti , no kao i uvijek ništa nije kako ja želim već kako se kućki sudbini prohtije.
Bila je to Taniya, moja mlađa sestra.
Na licu joj nije bio smiješak, kao i obično kad bi me ugledala, imala je smrknut izraz lica. Njene oči, inače sjajne i iskričave sada su bile tamnije i ozbiljne , a usne koje su inače bile izvučene od uha do uha sada su bile stisnute u ravnu liniju.
,, Dobar dan , dragi gospodine Granger!" rekla je posprdno , bijesno me gledajući.
Bio sam zbunjen , nikada nije bila takva prema meni, čak i kad sam bio najveći seronja na svijetu.
,, Dobar dan , gospodična Craig!" rekao sam sa smiješkom, da barem malo smanjim neugodu, koja je oko nas vladala , no bezuspješan pokušaj . I dalje njen nevini dječji osmijeh nije izlazio na vidjelo.
,, Koliko ja znam nikoga ti nisam ubio , zašto me tako gledaš?" bio sam očajan , zbunjen i ljut, ljut na to što nemam blage veze, što sam joj nažao ućinio da se tako ponaša.
,, Jesi, ubio si mi nekog meni vrlo dragog točnije ubijaš meni nekog vrlo dragog." , polako mi se počela približavati sa tugom u očima i rukama u džepovima njene veste.
,, Koga to?" upitao sam zbunjeno gledavši ju podignutih obrva.
,, Mog brata." rekla je i dalje tužno me gledajući.
,, Tvog brata?" sad sam bio još zbunjeniji
,, Da, mog brata Devona." , pokazala je na mene
,, Oh , kako ga to ubijam ?" upitao sam ju zbunjeno
,, Cigaretama." , rekla je to gadljivo
,, A... to tebe muči." , u tom trenutku osjetio sam prosvijetljenje , napokon sam shvatio u čemu je problem, i smijao sam se svojoj gluposti, koja je bila neizmjerno velika.
,, Da, mene to muči." , rekla je hladno , hladno poput sjevernog pola
,, I što trebam napraviti da se ti više ne ljutiš na mene ?" kleknuo sam se ispred nje i uzeo njene ruke u svoje.
,, Trebaš se prestati uništavati" , govorila je strogo me gledajući, da ovo nije bila ozbiljna situacija možda bi se i nasmijao, jer vidjeti nju ozbiljnu bilo je smiješno i to ne samo zato što ona nikako ni ne može biti ozbiljna već i zbog toga što njeno dječje lice nikako nije stvoreno za takav izraz.
,, Znaš da ne mogu." , rekao sam tiho , zbilja nisam mogao pa vraški sam zaglibio u tom sosu ,nema više natrag.
,, A, ja znam da možeš!" nasmiješila mi se ohrabrujuće i namignula.
,, Imaš previsoko mišljenje o meni.", oslonio sam svoju glavu na njeno rame jer mi je postala preteška za vrat.
,, Nemam , realno je." , odmahnula je glavom
,, Totalno." , preokrenem očima i izbeljim joj se.
,, Oćeš barem pokušati?" pogledala me s puppy faceom
,, Hoću." , kimnuo sam .
,, Znači nećeš , u redu . Vidim koga ću tretirat šutnjom odsada." , lukavo je govorila , igrajući se sa brojnim pletenicama, koje su krotile njenu kosu.
,, Joj ti mala ne seri ili će te krampus doć pojesti....." , htio sam joj još puno toga reći , ali u mojoj namjeri me zaustavio vlastiti mobitel. Samo sam preokrenuo očima, uzeo ga u ruke i javio se .
*
-Kae?!- upitao sam bahato nadajući se da će osoba koja me nazvala umrijeti od gubitka zraka.
-Ovdje tvoja najveća noćna mora" – čuo se glas s druge strane.
- Misliš najveći peder u gradu- preokrenuo sam očima
- Granger , ne zajebavam me . Neće se to dobro završiti – rekao je ljuto i kladim se da su mu žile iskočile na vratu
- Šta će mi se dogoditi? Naguzit ćeš me? – posprdno sam pitao
- Ha-ha jako smiješno , bit će još smiješnije kad završiš istom sudbinom poput brata – čuo se prizvuk humora u njegovom glasu
- Misliš kukavički ćeš me ubiti s leđa. Moglo bi te biti sram jer Felixu si bio uzor- ljuto sam govorio
- Jako lijepo. Šteta što taj pasji skot nije bio vrijedan ni mog pogleda-rekao je arogatno
-Odjebi. Svatko iz moje obitelji je bolji od tebe ,pa čak i žena koja mi je podarila život , a onda me napustila- prekinuo sam poziv i stišao zvuk tako da ako bude opet zvao neću čuti i neću se ni javiti
