Dvije strane ljubavi

Part 24

Anna's P. O. V.
Prigušeni glasovi lagano dopiru do mene i bude me iz sna. Osjećam se kao da letim na oblacima.  Ne osjećam bol i užasno sam umorna. Natjeram se da na kratko otvorim oči jer me užasno zanimalo tko to priča oko mene.  Lagano sam otvorila oči, ali bijela svijetlost me nakratko oslijepila pa sam ih zatvorila .  Ispustila sam tih uzdah i pokušala ponovno otvoriti oči.  Ovaj put sam uspjela malo zadržati pogled, ali sve je bilo mutno. Nakon par pokušaja sam jasno vidjela sve figure koje su me okruživale.
"Probudila se" lagano je viknula Vanna i došla do mene.  Pomaknula mi je kosu sa lica i provjerila imam li temperaturu. Uskoro su do kreveta dotrčali Mat, Liam, Naill i Sara.  Očekivala sam da će Liam javiti Zaynu i da će on dotrčati ovdje, ali sam se sjetila da je on sada u zatvoru zbog mene i vjerovatno me mrzi iz dna duše.  Htjela sam zaplakati, ali zadržala sam suze jer nisam više htijela povrijeđivati ljude oko sebe.  Uostalom suze su me i dovele ovdje u bolnicu.  Sada kada sam bila svjesna gdje se nalazim malo bolje sam pogledala oko sebe.  Vidjela sam da sam priključena na infuziju i i bočicu sa sredstvom za smirenje koje su mi zasigurno davali inekcijom u infuziju. 

"Koliko sam dugo u bolnici" tiho sam upitala.

"Dva dana si ovdje.  Par puta si se probudila i otvorila oči do sada, ali si odmah zaspala" odgovorila mi je Vanna.

"Kako se osjećaš" upitao je Naill.

"Jadno i umorno" iskreno sam odgovorila.

"Bit ćeš ti bolje" odgovorio je Mat.
"Od sada si stalno pod kontrolom i više nećeš bježati od kuće" nadodao je.

Nije mi bilo do smjeha pa sam stavila samo neki jadan smješak na lice.
"Želim razgovarati sa Liamom" pogledala sam sve oko sebe dajući im do znanja da napuste sobu.

Mat me pogledao i krenuo prema izlazu. "Čekat ćemo vani dok ne završite" otvorio je vrata i izašao na hodnik, a za njim i svi ostali.

"Kako je on" direktno sam ga pitala pitanje koje sam mu htjela postaviti odmah kada sam ga vidjela.

"Povrijeđen je. Onaj dan kada si bila oteta bio je slomljen. Imam ljude po svuda i javili su mi da si dobrovoljno otišla sa Bensonom. To je bila kap koja je prelila čašu.  Porazbijao je cijeli podrum i postao je neprepoznatljiv, hladan i slomljen." slamala me svaka riječ koju je izgovorio.  Znala sam da sam ja kriva za sve i žao mi je, ali ne mogu zamisliti kako se on sada osjeća.

"Gdje je on sada" upitala sam suznih očiju.

"On je otišao.  Pobjegao je onog dana kada je saznao da su ga Bensoni izigrali,  a ti i njegova sestra izdali" tužno je rekao.

"Kako misliš pobjegao.  Gdje? " sada sam već vidno uznemirena pitala.  Osjećala sam da mi postaje loše, ali nisam se obazirala na bol.

"Ne znam, rekao je da odlazi i otišao je.  Nitko ne zna gdje.  Pokušao sam ga spriječiti, ali nije slušao.  Odlučio je otići i to je napravio.  Žao mi je. " primio me za ruku i tješio.  Vidjela sam da mu je teško pao njegov odlazak, ali mene je slomio u potpunosti.

"Moram ga pronaći" krenula sam ustati sa kreveta, ali me Liam gurnuo natrag.

"Ne možeš ga pronaći, nitko ne zna gdje je otišao, a i preslaba si da ustaneš iz kreveta" zabrinuto je odgovorio.

"Ne razumiješ. Ja sam kriva jer je otišao. Ja sam ta koja ga je uništila. Volim ga. Ne mogu ostaviti sve samo tako" gurnula sam ga i iščupala iglu iz ruke. Krenula sam se podići na noge, ali me Liam ponovno gurnuo i čvrsto držao na krevetu.

"Ne možeš ništa učiniti osim čekati da se sam pojavi.  Misli na sebe, kako ćeš ovako slaba išta napraviti. Uništit ćeš se." govorio je dok me čvrsto pokušavao držati na krevetu.