Sve što si nismo rekli

Priznanje

April Stewart. Djevojka koja je pijanom muškarcu slomila srce. Ili je tako barem on mislio. Pravi razlog je potisnuo duboko u sebe. Stvari nisu tako crno - bijele kako se čini. Sjedila je sa prijateljicom u kafiću i razgovarala.

"Mia, ne znam. Vidjela sam ga s drugom. Ljubio ju je. Smijali su se."

"Nisi ga prebolila?" Mia je to vise iznijela kao činjenicu nego pitanje. Mia je bila niska djevojka duge, smeđe kose, prodornih crnih očiju i slatkih usana. Imala je savršenu težinu, na čemu su joj mnoge djevojke zavidile.

"Ne znam. Znaš našu priču." Djevojka je klimnula glavom i otpila malo kave - jedine droge koja više koristi nego šteti.

"Upoznali ste se prije 5 godina. Prohodali prije pola godine. Prekinuli kada je trebalo reći 'volim te' " naglasila je zadnje dvije riječi "i učiniti novi korak."

"Uplašila sam se. Moja prošla veza je završila loše. Nisam ti ispričala što se dogodilo jer smo se upoznale prije godinu dana, a ovo je bilo prije 3 godine. Tada sam hodala sa jednim dečkom koji je bio glavna faca u društvu. Zvao se Tony. Pio je, pušio, mogao je imati svaku djevojku, a on je odabrao mene. Nisam shvaćala zašto, još uvijek ne shvaćam. Jedne noći se napio i prvi put me udario. Mislila sam da se to više neće ponoviti. Ignorirala sam to i nastavila ga voljeti. Bila sam glupa.Tukao me često, svaki put kad bi pijan došao u stan. Ja....on me....." Obrisala je oči i šmrcnula. Bilo je teško prisjećati se toga. Njena prošlost je bila bolna i teška za izgovoriti, ali je znala da je mora pustiti, izreći na glas. Nadala se da će tako manje boljeti.

"Hej, uz tebe sam. Sve će biti uredu." sjedile su u zabačenom djelu kafića, pa ih nitko nije mogao vidjeti i ometati. Nitko nije vidio što se događalo s dvije djevojke koje su si povjeravale svoje najveće tajne. Smeđokosa djevojka se premjestila kraj uplakane April.

"Tada je bio jako pijan i silovao me." suze su padale preko blijedog lica kao vodopad. Prvi put je to izgovorila naglas nakon dužeg vremena. Prvi put je razmišljala o tome nakon dužeg vremena. I gledala je to iz drugog kuta.

"Kune se da se ničega ne sjeća. Kasnije sam saznala da sam trudna. Htjela sam mu to reći, ali on me gurnuo niz stepenice." Zajecala je. Stisnula je ruku svoje prijateljice tražeći snagu i oslonac za nastavak priče.

"U tome trenutku je došao Edward i spasio me. Tada smo bili prijatelji. Odveo me u bolnicu i cijelo vrijeme bio uz mene. Saznala sam da sam izgubila dijete. Jedan novi život je rastao u meni i ja sam ga izgubila. Ubio ga je kada me gurnuo niz stepenice." Šok na djevojčinom licu je bio očit. Omotala je ruke oko svoje prijateljice i trudila se sabrati koliko-toliko.

Mia Label je bila potrebna April Steward. Jedna prijateljica je trebala drugu.

"Što je kasnije bilo s Tonyem?"

"Ne znam. Nestao je. Nisam ga prijavila. Nisam mogla, ne znam zašto." smeđe oči su gledale u kavu na stolu s kojom su se stopile.

"Uz tebe sam. Šta god trebaš tu sam. Sve će biti uredu. Sada otići toalet umi se, pa idemo u šoping. On liječi sve probleme, vjeruj mi."

Pijani muškarac i samo prijateljica su se vratili u stan. Držali su se za ruke i izgledali kao sretni par sa dugogodišnjom vezom iza sebe.

"Evo još jedne. Ako je imaš, želiš je podijeliti. Kada je podijeliš više je nemaš?" Stali su i pogledali se.

"To je lako. Znam to. Tajna." Zagonetke su uvijek bile misteriozne kao i ljudi. Jednom kada je otkrijemo, želimo je odgonetnuti. Kada je odgonetnemo zaboravimo na nju i bacimo je kao poderanu krpu.

"Daj nešto teže." Sjeli su na kauč. Gemma je otišla u kuhinju po sok. Mislila je da će joj srce iskočiti iz grudi, a usne se ukočiti od stalnog smijanja. Vratila se i sjela do nasmijanog Edwarda.Njegovo lice je imalo jedan novi ukras izgubljen negdje u prošlosti - iskren osmijeh.

Crne oči su vratile mrvicu nekadašnjeg sjaja i sreće. Dobio je nadu da će opet pronaći ljubav u Gemmi.

"Služi za jedenje, ali nije za jelo? Što je to?"

"Ma daj! To uopće nema smisla." Udarila ga je lagano u rame.

"Ima.Pogađaj hajde."

"Neću!"

"Ako nećeš, škakljati ću te." zaprijetio joj je kažiprstom. Bilo je gotovo nemoguće ostaviti ozbiljan izraz lica. Koliko god se trudio pokazati ozbiljnost, morao se nasmijati.

"Dobro. Nož Vilica! Pribor za jelo?" Djevojka je uzbuđeno povikala. Nadala se da je pogodila. Edward je odmahnuo glavom i par pramenova kose su pali na čelo.

"Nego?" zažmurila je i spustila glavu glumeći razočarenje.

"Pogledaj." približio joj se. Htio joj je utisnuti poljubac u tjeme plave kose, ali u tome trenutku je ona podigla glavu i sudarila se s njegovom bradom.

"To boli." Nasmijali su se i on je rukom pokazao prema njenim bijelim zubima.

"Zubi naravno." Lupila se glavom po čelu što je Edwarda natjeralo na smijeh. Smijeh je najbolji lijek za zaborav.

"Leti bez krila, plače bez očiju?"

"Ne znam.

"Oblak. Evo još jedna. Stalno je ispred tebe, a ne možeš da je vidiš?" Za djevojku je ova zagonetka bila najteža. Uspravila se i pokušala razmišljati. Problem je bio što joj ništa nije padalo napamet. Uvijek se trudila biti najbolja. U školi je imala sve petice, na faksu odličan prosjek, a u životu nesigurnost.

"Odustaješ?"

"Da." Poraženo je spustila glavu. Mrzila je gubiti.

"Budućnost. Ja svoju budućnost vidim s tobom. Gemma Hoćeš li biti moja djevojka? Danas sam te samo poljubio, a sada te pitam." Romantičar u duši je očarao skromnu djevojku za koju se nadao da je njegova princeza.

"Da."

Još jedna ljubavna priča je rođena. Hoće li imati sretan završetak ili ne, to je na zaljubljenim ljudima i jačini njihove ljubavi. Svaka ljubav je iskrena i stvarna, no i slaba, pa lako pukne i pretvori se u komadiće i ostatke početka iskre.