Maria

I.

Maria se spremala za važnu proslavu prijateljičnih zaruka. ''Rosita molim te reci Aldi da mi donese haljinu sa kimijskog čiščenja!'' "Da naravno gospođice." "I molim te zovni Anittu, već kasni." "Odmah gospođice." "Rosita znam da si nova, ali ne moraš me zvati gospođicom već sam si ti rekla." rekla sam to sa umiljatim smiješkom upućenim Rositi, mojoj kućnoj spremačici. Ah jako sam napeta. Idem sama, bez pratnje, kasnim sa šminkom i sređivanjem.
"Kuc kuc!", začuje se na Mariinim vratima. "Naprijed!" "Stigla sam oprostite sto kasnim, bila je gužva u prometu." "Ma nema veze sad, ubuduće kreni na vrijeme već kasnim! Idemo odmah na posao."

"Jesi li sve sredio?" "Jesam roba stiže za 2 sata, a sutra ujutro je predajemo kupcu." "Odlično Antonio, odlično! Jesi li se čuo sa Marcom kada će platiti i kada ćemo se sastati? Imam hitan razgovor." Da čuo sam se s njim. Rekao je da očekujete uskoro poziv." "E odlično odlično!"

Večer je. "Predivno izgledaš Ema!" "Hvala ti draga moja! Ipak je ovo posebna večer, udajem se za par mjeseci! Ja idalje ne mogu vjerovati." "Ma naviknut ćeš se. Znaš da sam uvijek tu uz tebe!" "Znam Maria znam! I zahvaljujem Bogu što te imam!" Zagrlile su se. Ema je otišla do svoga zaručnika a Nina se nastavlila zabavljati s prijateljima. Bila je u predivnoj crnoj, dugoj haljini, koja je svjetlucala poput zvijezda na nebu. Dugi uvijeni pramenovi kose padali su joj je niz gola leđa. "Je li slobodno?".........