Ateistički dnevnik

Zablude o ateistima

Dobrodošli u moju novu knjgu. Molim vas da prvo pročitate opis kako ne bi bilo nesporazuma. Ono o čemu prvo želim govoriti su zablude o ateistima u nadi da ću doprijeti do što više ljudi i obrazovati ih o ateizmu (najvažnije - da to nije nešto čega se trebaju bojati!)

1. zabluda: Ateisti su sotonisti
Ovo možda zvuči glupo, ali nećete vjerovati koliko sam puta bila nazvana štovateljem Sotone jer ne vjerujem u Boga. Ovaj mit se može lako razbiti: ateisti ne vjeruju ni u Sotonu. Jedno povlači drugo. Dakle, ako ste kršćanin, vjerujete i u Boga i u Sotonu, a ako ste ateist - ne vjerujete ni u jedno ni u drugo.

2. zabluda: Ateisti nemaju moral
Mnogo puta sam od vjernika čula ovaj argument: Da ne postoji religija, kako bi ljudi znali što je dobro a što zlo? I ovaj mit se lako razbija. Religija nema monopol nad moralom. Provedeni su znanstveni eksperimenti gdje su ljudi različitih vjerskih oprijedjeljenja stavljeni pred istu moralnu dilemu - i svi su odgovorili isto. Statistika pokazuje da u manje religioznim zemljama imamo manju stopu kriminala nego u onim religioznijim. Osim toga, sami kršćani (trenutno se koncentriram na kršćanstvo jer mi je to osobno najbliže, ali vrijedi za sve religije) odbacuju određene dijelove Biblije jer svojim zdravim razumom mogu shvatiti da su nemoralni. Dakle, tvoj moral sigurno ne dolazi iz knjige čije dijelove sam odbacuješ. Moral je sekularan.

3. zabluda: Ateisti misle da su religiozni ljudi glupi
Ateisti su često predstavljeni kao arogantni ljudi koji vjernike smatraju idiotima. Ne govorim da takvi ne postoje, ali to ne vrijedi za sve nas. Po mom mišljenju inteligencija nema veze sa religioznošću - postoje i glupi ateisti, zašto ne bi postojali? Ovaj mit vjerojatno dolazi od toga što ateisti kritiziraju samu religiju kao glupu, što je sasvim u redu. Religija, kao i sve ostale ideje, ne bi trebala biti iznad kritiziranja i ismijavanja.

4. zabluda: Ateisti su ljuti i nesretni ljudi
Danska: statistički najsretnija zemlja na svijetu, veliki postotak ateista. To bi već trebao biti dovoljan dokaz. Ateisti mogu biti jednako sretni i nesretni kao i religiozni ljudi. Dapače, ateisti prihvaćaju da je ovaj zemaljski život sve što imaju pa će prije dati sve od sebe da ga prožive što sretnije i ispunjenije, umjesto da samo čekaju život nakon smrti. Što se tiče ljutnje, ateisti znaju izgledati ljutiti, dok su ustvari zapravo frustrirani - s čim se i sama mogu poistovjetiti. Kako ne biti frustriran kada ti se cijeli život religija gura kroz grlo, kada ti se prijeti da ćeš gorjeti u paklu - samo zato što si izabrao služiti se svojim zdravim razumom?

5. zabluda: Ateisti ne znaju ništa o religijama
Upravo suprotno. Ateisti vrlo često znaju mnogo više o religijama od religioznih ljudi. To sam primijetila i iz osobnog iskustva. Nekoliko puta sam kroz razgovor s religioznom osobom shvatila da znam više od nje o njenoj vlastitog religiji. Zapravo, mogu reći da što sam više učila o religijama, to sam postajala sve manje i manje religiozna, sve dok nisam došla do točke na kojoj sam danas - a to je apsolutna odsutnost religije u mom životu.

Nadam se da vam se ovaj zapis svidio, slobodno komentirajte, pitajte sve što vas zanima i recite što biste voljeli vidjeti u idućim nastavcima :)