Šta da napravim?
Minute su letjele kao sekunde,a meni nijedno pametno riješenje nije padalo na pamet.
Da se zaključam?Provalit će.Da se sakrijem pod krevet?Naći će me.
Da pobjegnem kod Ane?Znat će di sam,ako nisam doma.
Dovraga!Što da radim?!Panika je bila sve jača,a moj mozak sve zablokiraniji.
Pobjeći ću,to je jedino što mogu napraviti sada.Pojela sam čokoladu koja mi je ostala te popila vode i sve obavila,pošto ne znam kada ću se vratiti.Rekla sam roditeljima da je Anu ostavio dečko i da idem kod nje,biti uz nju.Povjerovali su.Osjećam se tako loše.Vani je mrak,a ovo je jako opasno mjesto,zašto ovo radim?Srce će mi eksplodirati.Gdje da idem?
Jedino što znam je da ne mogu kući,ni kod Ane.
ZNAM!
Otići ću do Victorie,ona je moja sestrična..pitat ću ju da prespavam,pustit će me sigurno.
Za svaki slučaj isključila sam mobitel,da me nebi našao preko njega.Victoria je živjela dosta dalje od mene,ali to je jedino čega se mogu sjetiti.Ne mogu i ne želim cijelu noć provesti na ovim ulicama,kojih se bojim i po danu.Vani nije bilo baš nešto puno ljudi,gotovo nikog,što mi i je i nije odgovaralo.No,kakogod hodala sam relativno brzo zato što sam se htjela što prije skloniti u kuću.Nikad ne idem sama,ovo mi je prvi put,pa je razumljivo zašto sam uplašena.I još sam isključila mobitel,iako bi mi dobro došao,znala sam da je previše riskantno.
Čula sam muške glasove iza sebe,kao da su pijani,galamili su,smijali se..vjerojatno su i nadrogirani...ništa čudno za ovaj grad.Jedva čekam završiti srednju i otići što dalje odavde.
"hej malaa"počeli su vikati,i zviždati..koji idioti.Gade mi se ovakve stvari.Ignorirala sam ih naravno te počela brže hodati.
"GUZATAAAA TEBI GOVORIMO"smijali su se ko kreteni,strah me je,i previše.
Požurila sam što sam više mogla i potrčala u neku ulicu,samo da me izgube iz vidika,zavukla sam se u ulicu,koja je bila mračna,odvratna i prestrašna.Stali su na ulazu ulice i gledali i gledali,i napokon odustali te otišli.
Pričekala sam još minutu,dvije čisto da se uvjerim da su otišli,oh da čučila sam iza kontejnera.Kad sam se ustala i krenula prema izlazu ove strašne ulice,neko me je uhvatio snažno za struk i tako me je zaustavio,koji vrag?
"Pusti me molim te"projecala sam,dok sam se pokušavala izbavit iz njegovih ruku.
Čak se nisam ni derala,ni vrištala.Bila sam toliko prestravljena da jednostavno nisam mogla.
"Smiri se malena,samo se smiri"govorio mi je na uho grub muški glas dok mi je na licu držao smrdljivu maramicu s kojom mi je i nos pritisnuo da me natjera da dišem na nos.
Počela sam vrištat ko idiot najveći i otimati se,no on je bio prejak,kao i kloroform na toj nekoj maramici.Osjećala sam se sve slabije i slabije,nisam više mogla vrištat,stojati na nogama,čvrsto me je uhvatio.A gotovo odmah poslije toga,izgubila sam totalno svijest.
"Gotova je,ajmo"je zadnje što sam čula,prije nego mi je sve postalo crno.
*******************
O Bože,dali je moguće da glava ovoliko boli?
Zašto me tako bolii...počela sam premotavati film u glavi..Zaynova poruka,bježim od kuće,idem kod Victorie,oni majmuni,ulica,kontejner,i ono govno usrano.OTETA SAM!
Brzo sam otvorila oči,ali ništa se nedogađa,idalje je mrak?!
Oči su mi zavezane,sjedim na stolici,rekla bih.Mrdnula sam ruke i istog trena požalila.Uže mi se usijeklo još više u kožu.AU!Zavezana sam.Jebote,ko u filmovima.Dali je moguće?
Šta će mi napraviti?Ubit?Mučiti?Prodati u roblje?O Bože,ne želim biti prostitutka,a ni mučena,a ne želim ni umrijeti :"(
Možda je najbolje od ovoga svega da me ubiju.Plakala sam,sada ne više samo zbog glavobolje nego i zbog straha od trenutne situacije.Trenutno bi radije da sam otišla sa Zaynom.
Zašto sam izašla uopće iz kuće????
Prolazile su minute,sati..ne znam ni ja,činilo mi se kao vječnosti.
Kada sam čula otključavanje i otvaranje pa zatvaranje vrata.Jaki koraci odjekivali su prostorijom.
Srce će mi iskočiti iz kože,koliko lupa od straha.Dali da se pravim da sam mrtva?Možda odustane od ne znam ni ja čega ali možda me izbaci van,o Bože što ako me živu zakopa????
Ne želim to, ne mogu,to mi je jedan od najvećih strahova u životu.Sama sebe uništavam,bravo ja.
Osjetila sam da je blizu,stavio je ruku na moju bradu i podignuo mi glavu.
"Znači ti si ta čuvena djevojka Zayna Malika?"rekao je grub muški glas.
Sledila sam se.Kako zna Zayna?
I evo ga nastavak je napokon tu!
Nadam se da će vam se svidjeti ovaj neočekivani zaplet,ly😘
أنت تقرأ
His Slave
عاطفيةHoće li Elena uspijeti izdržati sve grozote koje će joj prirediti sada već bivši dečko kojoj joj je bio sve a sada ga se boji više od ičega?Ili će ipak sama sebi nauditi još više nego što ce joj on nauditi?Saznajte u priči! Ova priča nema veze sa Ki...
