Filipike

Čudo iz kuhinje

I tako kako mi je mater zaprijetila da ovo lito moram naučiti kuhati, a svi ste svjesni mojeg neupitljivog talenta te dok sjedima na pultu kraj špahera u kojem rastapam krumpir evo nekoliko anegdota o mojim uspjesima i neuspjesima kao kulinarsko čudo.

Numero uno

Bilo mi je navodno pet godina i razumljivo je kako se osobno ne sjecam ovog događaja, ali svakom prigodom kad moji bližnji žele nasmijati osobu neupoznatu s talentom njihova sina prepričaju je.

Kao malo dite svakog sam jutra gledao neki crtić na televiziji koji je započinjao doručkom ugl likovi su svaki dan jeli, a ne išli na WC, znam potpuno nerealno, al amo dalje. Pa je jednog dana mali Filip dok nikog nije bilo doma jer je mater ošla nešto kupit u dućan odlučio napraviti stroopwafel. Izvadio sam jaja (namirnica za sve vas proste), šećer, med, čak cimet sve sam to vidio na televiziji (pomodnik) ,no kako sam već tada bio grozno alergičan na laktozu (sve mlijećne proizvode) doma nije bilo mlijeka pa sam kao jedan vazda bistar dječak umjesto da se povodim po bojma pa uzmem jogurt (neki nisko laktozni kojeg smo imali doma)  uzeo vodu. Stavio sam svoju nakaradnu smjesu u pekač i skroz ponosan otrčao u sobu pogledati crtić do kraja. Nije mi sinilo da je moja splačina gotova sve dok mater nije došla doma. Sve u svemu voda koja je isparila iz splačine, digla dio kuhinje i to je bio jedan od mojih prvih susreta sa glasovitom vještinom kuhanja.

Numero due

Sa jedanaest godina moja Nizozemska baba htjela je popiti čaj i kao starija žena koja je senilna bila tada, a i sada zbucala se pa sam joj odlučio sam sluhati ga, najgora odluka odmah ću vam priznati. U toj dobi od 11 znao sam da treba podgrijati vodu i ubaciti vrećicu, oke mislio sam ne može biti teško, gasp. a glupana, stavio sam vodu na špaher i čekao ni sam ne znam koji sam božji znak čekao, ali voda je isparila i završila kao ogromna mrlja na stropu. Niko nije dobio čaj, a mrlja je ostala na zidu, ne znam što se s njom dogodilo jer smo prodali stan, nadajmo se kako još sretno živi u ljubavi i blagostanju.

Numero tre

A sada nešto novije prošlosti ove zime otputovao sam u London kod prijateljice, veliki pozdrav Gven, i bacili smo neki lagani movie night. Sve bi prošlo odlično da me nije zamolila napravit kokice u mikrovalnoj, instant sam znao kako ću joj zajebat kuhinju, al eto vrag mi nije dao mira i kokice su zagorile. Morali smo prozračit cilu kuću, nije se ljutila pa sam prošao lišo.

Eto ekipicha to su vam neke od mojih mnogih kuhinjastih iskustava. Komentirajte i votajte navodno donosi sreću.

Pozdrav, vaš Filip.