Story of Love [Croatian]

~Chapter Two~ Let me tell you my story

Tko sam ja? Ja sam Netko. Zapravo, Nitko. Ne možeš biti Netko i imati ime ako nemaš osobnost i osjećaje. To je besmisleno. Imena zaslužuju samo oni koji posjeduju bilo kakve osjećaje: dobre ili loše. A ja ne posjedujem ni jedno ni drugo. Ja sam Nitko. Nekoć davno sam imao ime. Lijepo i posebno. Uživao sam slušajući svoje ime sa tuđih usana. To je bio onaj stari dio mene. Dolaskom na ovo mjesto, polako sam počeo gubiti svoje 'ja'. Polako sam postajao sve ravnodušniji i ravnodušniji prema svemu. Ovaj Zatvor je iz mene izvukao i posljednji komadić osobnosti. Imao sam prekrasan život. Imao sam djevojku pa mi je ona uskoro postala i zaručnicom, pa suprugom. Bili smo savršeno sretni. Sve bi bilo savršeno da nisu došli Čuvari i optužili moju dragu za urotu i govor protiv države, što se kažnjava sa najmanje trideset godina zatvora. Mirno sam se predao njima u milost i nemilost umjesto nje. Ja sam fizički dovoljno snažan da podnesem kaznu, ali ona je tako krhka. Poput najfinijeg porculana. Nisam mogao dozvoliti da je ovo mjesto uništi. Ona je bila poput najsjajnijeg dijamanta. Bila bi takva šteta da na njega padne prašina. Tako sam odlučio da odem tu umjesto nje. Ona će preživjeti bez mene. Naći će mi zamjenu, ali ja neću naći njoj. Više bi boljelo gledati je kako trune ovdje nego da je gledam u naručju nekog drugog momka. Koliko sam ovdje? Deset - petnaest godina? Ne znam više ni sam. Toliko je sve monotono i dosadno da zaboraviš brojiti dane. Sve ti se čini kao jedna duga i neprekinuta vječnost. Tako sam ja dospio ovdje. To je bila moja priča. Ima još mnogo nesretnika u ovom Zatvoru, ali nitko od njih nema istu priču. A ja ih znam sve. Kako i nebih? Imam mnogo slobodnog vremena pa mi je hobi sakupljanje životnih priča. Hoćete mi reći svoju?