Sjedim u novom društvu. Upoznali smo se tek prije par sati, a provest ćemo naredne četiri godine zajedno. Din sjedi pored mene. Njega sam jedino i dobro poznavao. Šutim i upijam riječi ostalih. Spominju i razrednicu koju smo tek upoznali, i školu koju smo tek upisali i profesore koje smo tek dobili. Na sebi osjećam poglede. Trideset duša okupilo je se za tri stola u ovom malom lokalu, odmah iza škole.
Dobacio bih i ja koju, no uglavnom sam bio po strani razgovora. Bilo je tu petnaestak cura i isto toliko nas, momka. Nismo se jos znali, no već smo bili jedno. Morali smo biti.
Pogled mi privuče paklica cigara koju cura par mjesta od mene vadi iz džepa. Zamislim se nad njome i tek tada shvatim - mi stvarno nismo više djeca.
"Šta je zgodni, nećeš zapaliti?" Govori uz taj vragolavi osmijeh dižući obrvu.
"Preskočit ću ovaj put"odmahujem glavom i naslanjam se na fotelju na kojoj sjedimo.
"Pravi mamin sin." Govori, a riječi izgovara kao da su psovke. Vec nudi ostale cigaretama.
Žigne me njezin ton kojim mi se obrati.
"Daj mi jednu" odmah joj pružam ruku gdje mi ona predaje kutiju u kojoj je ostala samo jedna cigara. Gledam u Edina, on odmahuje. Maloprije ju je i on odbio.
Primičem se curi, koja drži upaljač u rukama. Zapalim cigaru. Povlačim prvi dim i osjećam kako mi pali pluća. Neiskusno sam ga povukao do kraja, te sam se odmah nakašljao oslobadjajući se pritiska dima iz pluća.
"Prva?" Upitala me je ista ona cura. Vidio sam da su sve oči uprte u mene. Klimnem glavom.
"Onda počni polako, uzimaj po trećinu, četvrtinu daha i bit će već bolje." Govori to, dok u pola receniče uvlaci dim.
"Inače, zovem se Monja." Klima glavom u mom smijeru.
"Dino." Govorim, a pogled mi kruži po osobama oko mene. Već su se vratili svojoj priču nakon mog incidenta sa cigarom. Pogledam u curu nasuprot mene, koja odmah skreće pogled i upušta se u priču sa momkom do nakon sto osjeti moj pogled na sebi.
Toga dana nisam više zapalio, nakon tog jednog dima.
...
Sjedimo za stolom kafića u kojem smo svi sjedili mjesec dana prije. Monja, Mia i ja smo za stolom dok je ostatak razreda na biologiji. Profesorica nas još uvijek nije zapamtila, pa neće ni shvatiti da nismo za klupama.
Pijem kratku, iako ju smatram odvratnom. Nisam tip osobe koja pije kafu, no ovu ispijam kroz stegnutu vilicu. I cigara mi gori u ruci. Povlačim dim, osjetim peckanje, no samo progutam taj osjećaj i uzimam gutljaj gorke kafe.
Pričam, no moje misli su svuda samo ne za ovim stolom. Osjećam grižnju savjest zbog potencijalnog neopravdanog.
Monja se naslanja na moje rame. Dobra je ona cura, kada bismo zanemarili pivu koja stoji ispred nje.
Odgojen sam drugačije. Nisam ova osoba koja sa svojih 17 puši, ili ispija alhokol. Odrastao sam na principima, čije sam temelje poljuljao u prvom mjesecu srednje.
Nije bila moj tip, no dobra je cura - iako tako ne izgleda.
U dubokim crnim čizmama i crnom kožnjaku, sa crnim kreonom ispod očiju izgleda baš kao neko u čijem drustvu se ne bih našao, no ipak sjedim odmah do nje.
Uštinem je ju za obraščić, i ustajem od stola, stavljajući mobitel u džep. Vidim kako se rumeni, no samo dobacim kako dolazim za pola minute.
Ulazim u wc i stanem ispred ogledala. Rukama se naslonim na ploču stola. Gledam svoj odraz.
"Ovo nisi ti. Halo, probudi se. Vrati se na čas i izbori se za tu stipendiju." Govorim sebi, dok prstom upirem u ogledalo. Otvaram slavinu i umivam se ledenom vodom. Tek što osjetim da mi se kapljice vode počinju sušiti na čelu, čujem otvaranje vrata.
U sekundi bivam gurnut uza zid. Osjetim hladne usne na mojima. Otvorim oči i zatičem Monjine na centimetar od mene.
"Šta to radiš?" Prošaputam onog trenutka kada odvoji svoje usne od mojih kako bi uzela zraka. Samo mi stavi prst na usta, te mi odmah poslije rukama zaokruži lice i ponovo prisloni usne na moje.
Uhvatim ju za struk, podignem i okrenem tako da sjeda na ploču.
