The Game

Prolog

Zrak je mirisao po boji. Zidovi su bili išarani bojom. Tišina je vladala između zidova papira. Igrači su umjereno disali. Imali su veliku napetost i uzbuđenje. Ko će pobjediti?
Razultati su bili izjednačeni a već je bilo jutro. Skoro pa je kraj igre.

Djevojka je bila prislonjena uz zid. Pokušala se stopiti s tamom ali joj nije uspijevalo. Umirivala je svoje disanje. Srce je lupalo kao ludo. Bilo je glasno. Mišići su bili napeti i spremni za svako iznenađenje. Nalazila se u maloj uličici između zgrada.
Je li ovo njena smrt?

"Felix!" dozivao je tihi glas. Osoba je gledala u mušakarca. Njegova odjeća je bila isprljana bojama. U rukama je držao veliku pušku i ciljao metu.
"Reci." odgovorio je i ispalio. Metu je pogodio u glavu.
"Mrtav si." reče djevojka.
"Vraćen sam iz mrtvih." odgovori on. Zadiže lagano majicu i pokaza crni oklop.
Djevojka se nasmija.

Nije željela umrijeti. Željela je završiti posao. Zaraditi toliko novca da može putovati svijetom, završiti školu...
Ponavljala je u sebi kako se zove i ko je samo da se ne izgubi u panici.
"Djevojko, vidim te." duboki glas muškarca se oglasio. Jedan metak je udario u kamen nekoliko centimetara od nje. To je bio njegov promašaj.

"Anna, pazi." djevojka se okrenu u ugleda crvenu tačku na sebi. Za par sekundi bila je pokođena ljubičastom bojom u grudi.
Pala je na koljena i pogledala ljuto u mušakarca koji ju je pogodio.
"Ubit ću ga!" rekla je ljuto.
Pružila je pištolj i dvije kutijce boje Felixu.
"Izbaci ga iz igre."
Felix se ispravio. Držao je pištolj ravno ispred sebe.

Djevojka je potrčala dalje. Neko sigurno mjesto?
Nema više sigurnih mjesta.
Približavala se svojoj školi. Nadala se da su vrata otvorena i da će se sakriti u jednu od prostorija.

Ciljao je u metu.
Njegova meta se skrivala između zidova. Posmatrala ga je. Svojim oružjem ga je ciljala pa opalila. Promašaj. Ljubičasta boja je ostala na zidu. Kapljice su se slivale niz debeli papir.
Ruke su drhtale. Bojao se da će izgubiti. To bi bila stvarno šteta.

Visoki muškarac se približavao. Koraci su bili glasni. Lagano je išao uz stepenice držeći teško vatreno oružje.
Djevojka je ispred njega bježala. Zadihana. Umorna.

Felix je stao i pogledao oko sebe. Na polju su bili samo on i njegova meta. Približio se još dva koraka.  Osjećao je jaki miris boje na sebi. Trebat će mu dva dana da je sapere s kože i odjeće. Zemlja je bila šarena od praha ali se sve slabo primjećivalo. Noć je još uvijek.

Šest i trideset, pokazivao je sat na zidu. Pločice su bile hladne a zgrada napuštena.
Djevojka je trčala kroz hodnike. Tražila je nekoga za pomoć ali skoro niko od nastavnika nije bio tu. Škola je bila napuštena.

Meta je gledala u Felixa koji se polako približavao. Na petnaest metara daljine je stao. Disao je umjereno. Još dvadeset sekundi igre. Ciljao je. Petnaest.
Povukao je okidač i opalio.

Djevojka se sakrila u učionici. Molila je Boga da je ne nađe ali njegovi koraci su bili sve glasniji.
Vrata su se otvorila pa zatvorila. Njen neprijatelj je stajao ispred nje. Gledala je u oružje preplašena. Ciljao je. Povukao je okidač i kugla ju je pogodila.

Meta je pogođena bojom. Felix je pobjedio prije izlasla sunca, prije završetka igre.
"I'm the winner, we are winners..." ponavljao je u sebi.

Djevojka je ostala gledajući u muškarca i tablu ispred sebe.
U glavi je imala ono najvažnije.
"Game Over." rekao je muškarac gledajući je.
"Restart..." odgovorila je kao posljednje riječi. Nije mogla a da mu ne odgovori. Htjela je biti zadnja.