2.Vise nevjerujem nikome

248 31 27
                                    

Ujutro me probudio zvuk alarma,gasim alarm i ljeno ustajem iz kreveta,dolazim do kupaone da obavim higijenu,spustam se do kuhinje i napravim si sendvic. Mama i tata su bili na poslu pa sam otisla u sobu i upalila film" The Little Hours"

Kada je film bio gotov ugasila sam laptop i otisla sam potraziti tablet da vidim sta je novo na instagramu jer moj mob uzasno steka pa se koristim tabletom,no sjetila sam se da mi je tablet ostao u mojem ormaricu,u onoj jebenoj skoli. Nije mi bilo drugog izbora nego otici tamo po njega,presvukla sam se i krenula do skole

Kada sam usla u skolu krenula sam prema ormaricu i na putu do tamo vidjela sam Lanu kako prica s Klarom,to mi je bilo cudno jer Lana i ja mrzimo Klaru iz dna duse,priblizila sam im se i cula Lanu kako govori "Hahaha Zara i nikada nismo bile prijateljice,ko bi se druzio s tom jadnicom" kada je to rekla samo sam zastala,Klara me primjetila i trkunala Lanu

"Nismo?"rekla sam to skroz smireno,iako sam u sebi osjecala nekakvu bol i zalost,ali to nisam smjela pokazati,ne pred Klarom

"Zara,nisam tako mislila ja..."prekinem je

"Znam ja dobro kako si mislila"okrenem se i krenem prema ormaricu da uzmem tablet i otidem odavdje vec jednom,no Lana je krenula zamnom

"Zara sorry,ali Klara je ta koja je..."nisam vise mogla slusati i izderala sam se na nju

"Lana dosta!Samo odjebi vise!"zalupim vratima ormarica i krenem doma

Na putu kuci ispustila sam par suza koje vise nisam mogla drzati u sebi "Kako sam mogla biti tako glupa,zar sam stvarno bila tako sljepa" pricala sam sama sa sobom sva uplakana "To je to,vise nevjerujem nikome" jos sam vise zaplakala "Ljudi su takva dubrad,od sada sam potpuno sama,vise necu nikome vjerovati niti dopustiti da me povrjede"dosla sam doma i legla na krevet,zagrlila sam jastuk i jos mi je par suza opalo niz obraz i tako sam zaspala

(...)

Bilo je 15:35 kada sam se probudila,mama i tata su se vec vratili s posla pa sam se spustila dolje u kuhinju na rucak,tata je sjedio za stolom i izgledao je ljuto,cini mi se da vec zna sta se dogodilo

"Ej"rekla sam potpuno ozbiljna

"Kada si mi mislila reci sta se dogodilo"

"Evo upravo sad,ali si me preduhitrio"

"Pa dobro Zara sto je to s tobom,vec smo pricali o tome i mislio sam da ces se popraviti,a ne da ces jos vise zajebati sve"bio je ljut

"Pa sta sam trebala,pustiti da me ta kuja maltretira,da se pravim da sam gluha ili da je ignoriram?"

"Mogla si barem pokusati,mozda bi te prestala maltretirati kada bi vidla da ju ignoriras i pustila te na miru"

"Kako tata,kako,mislis da nisam vec sve probala,ali ona samo ceka priliku da napadne i to nemozes ignorirati"

"Ali daj bar jednom promisli o svojim postupcima,opomena razrednika je jedno,a izbacivanje iz skole drugo,znas da ovdje nema drugih skola i di ces se sada skolovat"bio je tako bjesan

"Lako za skolu,no zar ti nerazumijes da je ovo bila najbolja opcija za mene"

"Najbolja opcija,tebi je to najbolja opcija,pa dobro zar ce mi djete ostati neobrazovano i raditi kao neka konobarica,ili jos gore striptizeta"lupio je sakom u stol

"Dobro Marko smiri se,zar nevidis da joj nije bilo lako,imaj malo strpljenja i vec cemo nekako rjesiti to sa skolom" mama me branila

"Nemoj je stalno braniti,zato se ovo i dogada jer joj previse popustamo" snizio je ton i okrenuo se prema meni "Onda cemo ovako,dok ti mi ne pronademo skolu do tada ces ti naci nekakav posao"

"Posao,jel se ti salis,a sto bi ja to mogla raditi"

"Nesta,bilo sta....da ima posao u kojem stalno moras biti depresivna ti bi bila šef tvrtke"

"Ovo je bilo stvarno nisko"

"Da znam,no ja sam svoje rekao i tako ce biti i tocka"

"Vidjet cemo jos"promrmljam i otidem u sobu

Ponovno legnem na krevet i pogledam na mob,imala sam jednu poruku

•chat•

Lucas:"Hey Zara,mislio sam ako hoces da otidemo zajedno na kavu"

Zara:"Ti to ozbiljno"

Lucas:"Pa da mslm cinis mi se simpa pa da otidemo zajedno na piće da se bolje upoznamo"

Zara:"Cekaj jel ti mene zajebavas,cjelu ovu skolsku godinu me svi izbjegavate i ismijavate me i ti sad oces samnom ma kavu,sad kada su me izbacili iz skole"

Lucas:"Pa nevidim sta je tu lose"

Zara:"Molim te odjebi"

Ugasila sam mob i legla u krevet,upalila sam TV i otvorila cips da jedem jer nisam rucala,a dok je tata dolje nema sanse da idem tamo,i da crkla od gladi nema sanse da idem. Kad je film zavrsio ugasila sam TV i otisla spavati,osjecala sam se kao da hiberniram jer sam danas prespavala cjeli dan

(...)

Jutro,jos jedno suncano i sparno jutro iako je meni u dusi bilo tmurno i kisovito,kao i inace obukla sam se i otisla do kuhinje jest jer sam jucer skoro krepala od gladi jer nisam niti rucala niti vecerala,kada sam zavrsila s jelom sjetila sam se tatinih rjeci i odlucila sam potraziti posao.
Obula sam tenesice i izasla van.

Stavila sam slusalice u usi i krenula sam prema jednoj pizzeriji. Slusala sam pjesme i nisam shvacala da neko hoda iza mene,samo sam odjednom osjetila snazan udarac u glavu,pala sam na pod,pocelo mi se vrtiti pred ocima i vidla sam Klaru kako mi je smjeska,dosla je do mene i sapnula mi " Ovo ce te nauciti lekciji" odmaknula se od mene i Tin (Klarin decko) je zamahnuo nogom i nekoliko puta me izudarao po trbuhu "To bi bilo dosta" cula sam Klaru kako govori i samo su otisli,ostavivsi mene samu,punu modrica i svu krvaku od batina i udarca na betonu,lezala sam tamo neko vrjeme i od silne vrucine koja je bila vani sam se onesvjestila.

(...)

Probudila sam se u svome krevetu,imala sam zamotanu glavu i nekoliko obloga na trbuhu,nisam se mogla micati. Ubrzo zatim cula sam mamin glas i ona je dosla do mene u sobu "Ej,k-kako sam zavrsila ovdje" pitala sam je jedva govoreci

" Oh duso,nasli smo te tata i ja na ulici kako lezis u nesvjesti u krvi,kad smo te vidli prvo sta smo mislili je da smo te zauvjek izgubili,pozvali smo hitnu i doktori su rekli da ces biti dobro,samo se sad moras odmarati"

"Di je tata" pitala sam je

"On ce ubrzo doci,no reci mi jel znas ko ti je ovo ucinio"

"K-klara"

"Znala sam,nebrini nista,reci cu tati i on ce to srediti...mslm da mu cujem auto da dolazi".

Nedugo zatim tata je usao u sobu" Hej malena,kako si...cuj dosao sam se ispricati za ono jucer,nisam se htio derati tako na tebe,oprosti"

"Nama veze tata,sve je uredu"

"Volim te"dao mi je pusu u obraz "O i skoro sam zaboravio,pronasao sam ti novu skolu"

"Stvarno,di" bila sam uzbudena jer konacno imam priliku zapoceti novi zivot neobazirajuci se na proslost i svu bol koju sam stekla ovdje

"Izvan grada,pricao sam jucer sa tvojom bakom i kaze da bi voljela kad bi dosla zivjeti kod nje"

"Amm zivjeti" bila sam zbunjena

"Da Zara,jer skola je vrlo daleko i nemamo dovoljno novaca da platimo da budes u domu,a baka ima slobodnu sobu i skola joj je vrlo blizu,a mi cemo te posjecivati kad god cemo moci" rekao je tata s veseljem u glasu

"Zvuci super" rekla sam

"Onda je rjeseno,javit cu baki da dolazis sljedeci tjedan kad se oporavis"

"Moze" rekla sam

Dali su mi pusu u celo i otisli,ja sam lezala u krevetu i razmisljala o svom novom zivotu,kako mogu zapoceti sve iznova i necu dopustiti da me vise itko povrjedi,niti fizicki niti psihicki

evo ga,deugi dio je tu,ovaj dio je duzi od prvoga i takvi ce biti svi ostali djelovi,nadam se da vam se svida i ostavite komentare sta mislite o prici😊ly

you changed everythingDonde viven las historias. Descúbrelo ahora