Amy Weasley i ledeni kristal

#25#

Pogledala sam prema ostalima.

"Idemo?" upitala sam.

Svi troje su kimnuli istovremeno.

Uzela sam svjetiljku i izašla iz kolibe.

"Dođi, Očnjače", čula sam El kako zaziva Očnjaka te izlazi iz kolibe s njim pokraj njene noge.

Dečki su izašli iz nje.

"Da pogodim, idemo za paucima jer je Hagrid tako rekao?" rekla je Eleonora te podignula obrvu.

"Da, pa čuli ste ga 'Slijedite paukove'", rekao je Harry potvrdno.

"I mi ćemo ga samo tako poslušati?" strah je govorio iz Rona.

"Bojiš li se?" zadirkivala je El kezeći se.

"Da! Pa to su pauci! Što ako ih slijedimo i onda naiđemo na neku mamu paučicu veličine metle!?" paničario je.

"Molim te, Rone. Zašto bismo naišli na neku mamu paučicu? Takva stvar ne postoji", smijala sam se te se i El zahihotala.

Ron je samo nervozno promrmljao: "Zašto pauci... zašto nije moglo biti nešto... što ja znam... kao... slijedite leptire!"

Počela sam se smijati iako smo bili u stvarno ozbiljnoj situaciji.

"Amy, ne smiješ se smijati! U ozbiljnoj smo situaciji!" vikala je na mene Eleonora pokušavajući suzdržati smijeh.

Što je mene samo više nasmijalo.

"Amy, prestani", rekla je Eleonora počevši se smijati dok mi se na kraju i nije pridružila.

"Podsjeti me još jednom, zašto njih vodimo?" upitao je Ron, a Harry je samo uzdahnuo.

"Idemo", rekao je i krenuo u šumu držeći svijetlo visoko.

Kad smo se Eleonora i ja prestale smijati krenule smo za dečkima.

Kako smo ulazili dublje u šumu tako se svjetlost sve manje probijala kroz drveće.

Jedino što nam je osvjetljavalo put bila svjetiljka u Harryjevoj ruci.

Obavila sam ruku oko kristala te ga lagano pretiskala.

Hodali smo sigurno više od deset minuta.

Postalo je dosadno.

Počela sam mrmljati neku melodiju

Odjednom je nešto iskočilo iz grmlja.

Trznula sam se unatrag i izvadila štapić.

"Lumos", promrmljala sam i osvijetlila grmlje.

Ispred mene je stajao poveći pauk i gledao me.

Do njega je doskočio još jedan pauk veličine klupe.

Koraknula sam unatrag i zabila se u Eleonorina leđa.

"Amy?" upitala je.

"Samo ja vidim paukove?" upitala sam ju.

"Ima ih i s moje strane", rekla je.

"Molim?!"

Još se paukova pridružilo ekipici, jedan veći od drugog.

"Dečki?" upitala sam, no nije bilo odgovora.

"Dečki!?" ponovila je za mnom Eleonora malo glasnije, ali se i dalje nitko nije odazivao.

Još je paukova iskočilo iz grmlja i stalo ispred nas.

"Što da radimo?" upitala sam tiho.

"Ummm bježanje mi zvuči dobro", rekla je i protrčala pokraj mene.

Trebao mi je trenutak da shvatim što se dogodilo te sam potrčala za njom.

Preskočila sam preko paukova pazeći da se ne spotaknem.

No naravno da nije sve prošlo po planu i ja sam se zabila u El.

"Zašto si stala?! Za petama su nam!" viknula sam osvrćući se.

"Ummm", promrmljala je i pokazala na giganskog pauka ispred nas.

"Mislim da ću imati noćne more od ovog", rekla sam u jednom dahu.

Pauk je počeo režati na nas.

"Je on to reži na nas?" upitala sam El.

"Vrlo moguće", rekla je ona ispod glasa.

Pauka kao da je to još više naljutilo i on je krenuo na nas.

U trenutku El je ispružila štapić, no prije nego li je uspjela izgovoriti čaroliju pauk je bio odbačen u stranu, a ispred nas je stajao plavi auto.

"Je se to upravo dogodilo?" upitala sam polako zbunjenu El.

"Mislim...da da...", odgovorila je spuštajući štapić i spremajući ga u svoj džep.

"Što čekate?!" crvenokosa glave je provirila iz auta, "Stotine ogromnih paukova nas slijedi!"

Vrata su se otvorila i El je uskočila unutra, a ja za njom.

"Otkud vam tatin auto, mislila sam da ste ga izgubili na putu do dvorca?" upitala sam Harryja i Rona na što je Ron samo slegnuo ramenima.

"Moglo bi se reći da nas je našao", odgovorio je.

Zbunjeno sam ga pogledala te čula Eleonoru kako me preduhitrila s pitanjem: "Našao?"

"Ljudi, lovi nas cijela rodbina paukova, a vi se ovdje svađate kako nas je magični auto pronašao!" viknuo je Harry iziritirano.

Svi smo istovremeno ušutjeli.

Okrenula sam se i vidjela hordu paukova kako nam se približavaju. "Ako netko ima ideju. Sad je pravo vrijeme za to", rekla sam panično.

Bio je trenutak tišine prije negoli je Ron uzviknuo :"Znam!" Povukao je ručku i dodao gas.

"Što radiš?!" uzviknula je El te se auto dignuo u zrak.

Skoro smo se zabiti u jedno stablo, no Ron je skrenuo u pravom trenutku te smo uzletjeli.

Nakon trenutka ispunjenim zvukom motora, rekla sam: "Pa dobro da nisu leptiri...sad bi nas oni mogli slijediti..."

Ron me je na trenutak zbunjeno pogledao te kad je shvatio da je prije spominjao leptire nasmijao se. Uskoro su mu se pridružili Harry, El i ja.

Drveće je postajalo sve rjeđe te smo sletjeli ispred Hagridove kolibe.

"Pa...zašto nas je Hagrid poslao prema paukovima ako je znao da je to malo opasno", izašla sam iz auta i upitala druge.

"Da...očistimo njegovo ime!" rekao je Harry s onim 'shvatio sam nešto' pogledom.

"Pa ti pauci su mogli vrlo brzo očistiti meso s naših kostiju", promrmljala je Eleonora.

Harry ju je naravno odlučio ignorirati: "Ali sad znamo da Hagrid nikad nije otvorio odaju tajni!"

Kimnula sam te izgovorila pitanje koje je svima bilo na pameti: "Tko je onda?"

PA VIDI VIDI TKO SE TO VRATIO!

Da...i to se dogodilo...
Pa hello ljudi. Tko se još sjeća ove priče? Nitko? Da...ni ja isto. Želim se ispričati jer stvarno dugo nisam objavila novi nastavak, ni ove, pa niti ni jedne druge knjige koju bih zapravo trebala pisati...da

Krenula sam u srednju školu, jednu od najtežih u Hrvatskoj...pa malo zaostajem s gradivom... Nadam se da vas ipak još ima koji niste odustali, i sad ovo čitate. See ya, bye!