Amy Weasley i ledeni kristal

#13#

"Trebali ste doći odmah meni!!" vikala je gospođa Pomfrey. Harry je ležao u bolničkom krevetu s gumenom rukom. Hermiona je sjedila s jedne, a ja druge strane. "Izlječiti kosti mogu u trenu, ali napraviti da ponovno izrastu...", govorila je. "Ali moći ćete?" upitao je Harry očajno. "O, da. Moći ću, ali će biti vrlo bolno", rekla je i dala Harryju neki lijek, "Morat ćeš prenoćiti ovdje." Harry je popio lijek i napravio grimasu. Počela sam se smijati. "Rone doneseš mi pidžamu?" upitao je Harry. Ron je klimnuo i otrčao u hodnik. Kad se Ron vratio, s bijelom pidžamom s plavim prugama, upitao je Hermionu: "Kako ćeš ga sad obraniti?" "Koga?" uzvratila je pitanjem. "Lockharta, kako?" upitao je. Bio je ljut, ali imao je pobjednički smješak. Ovo s Lockhartom je jedna od rijetkih stvari oko koje se Ron i ja slažemo. Ja znam da je on sve to izmislio, vidim mu u očima da laže. "Pa svi griješe", rekla je kao da je to očito. "Tii ti!? Kako ga još uvijek možeš braniti?!" vikao je Ron. I počelo je. Potapšala sam Harryja po koljenu i rekla: "Bezbolnu noć, Harry." Nasmijala sam se i ustala. Napravio je grimasu i rekao saarkastično : "Baš ti hvala." Nasmješila sam se i rekla: "Uvijek." Povukla sam Hermionu za ruku dok je vikala na Rona. "Idemo. Bok dečki!" viknula sam izvlačeći Hermionu iz bolničkog krila. Dok smo prolazile čula sam Finta kako viče na Draca: "Kako je nisi vidio?! Pa bila ti je ispred nosa!!" To mi je izmamilo osmijeh na lice. Kad je Draco vidio moju facu ošinuo me pogledom. Oblikovala sam rukama krunu i pravila se da ju stavljam na glavu. Prvo nije shvatio moju poruku, no kad je shvatio pokušao je potrčati prema meni, no Fint mu nije dozvolio. Zahihotala sam se te se pridružila Hermioni. Došle smo do sobe te nas je Debela žena pustila u društvenu prostoriju. Ušle smo u sobu. "Dobra utakmica, ha?" upitala je. Iako se nije baš ju kužila u metloboj uvijek je dolazila na naše treninge i podupirala nas. "Da, najviše ni se svidio dio kad sam pogodila Draca s balunom u lice", rekla sam i sanjivo se nasmiješila. Zahihotala se.
...
Naglo sam se ustala i postavila u sjedeći položaj. Disanje mi je bilo ubrzano kao i otkucaji srca. Čelo mi je bilo znonjno. Vjerojatno je to bio samo san. Nisam se sjećala što sam sanjala. Oštra bol me je presjekla. "Vrijeme je za ubiti. Vrijeme je! Idemo ubiti! VRIJEME JE ZA KRV!" govorio je opet onaj glas. Uhvatila sam se za glavu pokusavajuci smanjiti bol, no nije pomoglo. Kako je i došla tako je i nestala. Sišla sam s kreveta i zaputila se prema izlazu. Hodala sam hodnicima prema bolničkom krilu u nadi da i Harry čuje glasove. Dok sam trčala skoro sam se zabila u Ginny. "Ginny?! Što ti ovdje radiš?!" tiho sam vikala na nju. Bila je bljeđa nego inače i oči su joj bila nekako prazne. "Ginny?!" vikala sam na nju, ali me nije ni prijmjećivala. Htjela mi je odgovotiti nešto, no opet se čuo onaj glas. "Pusti nju sad na miru! Idi dalje tražiti svoju žrtvu!" vikao je glas. Do sad neviđena bol me presjekla u glavi. Pala sam na pod držeći se za glavu. Sve mi se zamutilo i na kraju i zacrnilo.
...

Ejj ljudeki ! Ovaj je nastavak malo kraći, no nadam se da vam se svidio. To je sve za danas Bye!