Zatočena(ZAVRŠENA)

20.Odlazi!

Renato:"K-kako mislis otisla bi?"

Sara:"Lijepo.Pokupila stvari i otisla."

Renato:"Obecala si da neces."  gleda me razocarano

Sara:"To je bilo onda."

Renato:"Van!Odlazi!"  vikne odjednom.

Sara:"Ha?"

Renato:"Dobro si cula!Pokupi stvari i odlazi odavde,ne zelim te vise u svom zivotu!!"  vice dok mu je ljutiti pogled prikovan na moje lice.

Sara:"Oke."  rekla sam tiho i otisla po kofer

Lagala bi kad bi rekla da me ovo nije nimalo pogodilo jer je.Boli me.

Pokupila sam svoje stvari i usla u dnevni boravak u kojem su bili Renato i Valerija.

Valerija:"Kud ces s tim koferom?"  pita me dok trci do mene.

Sara:"Dosla sam se pozdraviti s tobom."

Valerija:"Kako to mislis?Ne mozes otici,sto ako ti se sto dogodi,pobogu vani ima svakakvih budala."

Sara:"Ne brini za mene."  zagrlila sam ju i preko ramena gledala Renata koji je buljio u pod  "Vidimo se."   zagrlila sam ju jos jace i onda uzela kofer i izasla iz kuce.

"Halo." cujem Gabrijelin glas s druge strane slusalice.

Sara:"Ej.Oprosti sto te zovem,ali jer mozes doci po mene."

Gabi:"Tu sam za 10 minuta! "  vikne i prekine vezu

Sjednem na obližnju klupu i pocnem plakati.

Zašto placem?Ovo je ono sto sam htjela od početka,ali zašto se onda sad cini tako pogrešno.

(...)

Nakon par minuta Gabrijela je stigla i sad sjedimo u njenom stanu dok joj ja prepricavam sto se dogodilo.

Gabi:"Zajebala si.I to dobro zajebala curo."

Sara:"Bas ti hvala Gabi."  kazem i suze mi opet krenu na lice

Gabi:"Mislim da ti je bas ovo trebalo da shvatis da ga volis isto koliko i on tebe."

Sara:"Ja...ne znam vise.Kad sam bila tamo jedva sam cekala da odem,a sad kad vise nisam s njim imam osjecaj ko da mi se cijeli svijet rusi."   zajecam jos jace i ona me zagrli.

TJEDAN DANA NAKON.

U ovih tjedan dana koliko sam bila bez Renata sam shvatila da ga volim,i da mi jebeno znaci,ali to mi sad ne vrijedi kad me on ne zeli blizu sebe.

Zvrrr zvrrr!

Cujem mobitel pa ga brzo izvucem iz dzepa i stanem ispred ulaza u stan.

Sara:"Halo."

"Jer to Sara?"  cujem nepoznati muski glas s druge strane slusalice

Sara:"Da ja sam."

"Ja sam Leon,Renatov najbolji prijatelj.Jer mozes molim te doc kod Renata jer vec  tjedan dana cvili ko baba za tobom i pije."  cim je spomenuo Renata vec sam krenula prema njegovoj kuci.

Sara:"Evo me za 10 minuta!"   kazem i poklopim slusalicu.

(...)

Vec pet minuta stojim ispred Renatovih vrata i sad me strah uci unutra.Sto ako me otjera?Udari?Dere se na mene?

Iz misli me trgne naglo otvaranje vrata.

Ispred mene stoji decko duge kovrcave kose i zelenih ociju.

Sara:"Ti si sigurno Leon?"

Leon:"Da,a sad udi unutra i isprasi onoj budali guzicu sa prestane plakat."   kroz osmjeh kaze i mogu primjetiti rupice na njegovim obrazima.

Kad vidi da i dalje stojim povuce me unutra i zalupi vrata za nama.

Kako se priblizavamo Renatovoj sobi srce mi sve jace lupa,dlanovi se znoje i noge mi lagano otkazuju.Ili je to ona zaljubljenost ili me samo uzasno strah njegove reakcije.

Sara:"Jos jedno pitanje.Di je Valerija?"

Leon:"Odkad si ti otisla odavde ima slobodno."

Sara:"Oh...okej,hvala."  kazem i on ode u kuhinju

To je to!Sad ili nikad.

Pritisnem kvaku i umalo povracam kad udem u sobu u kojoj se ne vidi ni prst pred nosom.

Soba smrdi po alkoholu i jos necem ciji miris ne mogu dokuciti.

Udem skroz unutra i zatvorim vrata za sobom.

Nekako dodem to prozora,podignem zastore i otvorim prozor da ude svjez zrak.

Renato lezi na krevetu samo u donjem djelu trenirke dok su prazne boce alkohola i kutija od pizze razbacani svuda oko njega.

Polako dodem do njega i stavim ruku na njegov obraz na sto se on lagano trzne i lijeno otvori oci.

Izgleda gore nego ikad.Ogromni podocnjaci,rascupana kosa,krvave oci.Izgleda i mirise ko da se nije tusirao tjedan dana.

Renato:"Sara?"

Sara:"Sta radis to od sebe bebo?" pitam ga,ali nista ne govori vec me povlaci u zagrljaj.

Renato:"Jer sanjam opet?"  sapce mi na uho

Sara:"Mozes me pustiti molim te?"

Renato:"Ne zelim.Ako sanjam onda cu se kao i svako jutro probudit i neces bit tu.Pusti me jos  malo."

Sanjao me je?

Sara:"Obecajem ti da ovaj put ne sanjas."  na te rijeci se odmakne od mene.

Renato:"Zasto si dosla?"

Sara:"Leon me zvao i reko da dodem da nisi dobro.Sad vidim na sta je mislio."

Renato:"Oprosti malena."  tiho kaze" Oprosti je sam bio govno,jer sam te otjerao od sebe i ponasao se uzasno."

Sara:"Ej,ej."  stavim mu ruke ispod brade i podignem mu glavu tako da đe sad gleda u oci.  "Jedina koja bi se tu trebala ispricavat sam ja.Bila sam kucka prema tebi i kad si mi rekao da me volis i trudio se oko mene,al bilo me strah."

Renato:"Cega ljubavi?"

Sara:"Da cu ako ti se prepustim na kraju ja biti onda koja ce ostati povrjedena."

Pocnem plakati i bacim mu se u jos jedan zagrljaj a vec sljedece sekunde on omota svoje ruke oko mene,privlaceci me jos blize.

Renato:"Volim te."