Zatočena(ZAVRŠENA)

22.Odvratan si!

Otvaram oci i vidim Renatovo nasmjeseno lice kako gleda u mene.

Renato:"Dobro jutro ljubavi."  rukom me pomazi po obrazu i poljubi na blic.

Sara:"Jutro."

Renato:"Jesi gladna?"

Sara:"Nisam."

Renato:"E super i ja sam."

Sara:"Rekla sam da nisam gladna Renato."

Renato:"Ajde ne zelim jesti sam.Molim tee!!!" cvili dok gleda u mene s puppy faceom.

Sara:"Neda mi se.Krevet je tako udoban."

Bez daljnjih rijeci Renato me zamota u poplun ko crva i odnese do kuhinje i tamo me jedva ugura u stolicu s obzirom da sam zamotana.

Nekako se odmotam i samo prebacim poplun preko ramena da mogu normalno sjediti na stolici.

Sara:"Sta me gledas sad?Jedi."

Renato:"Prekrasna si."   kaze mi priblizi mi se tako da sad osjecam njegov dah na svojim usnama.

Sara:"Znam."   pomaknem glavu prema naprijed i poljubim ga.

Renato:"Mislio sam da mi ti napravis."

Sara:"Jel moram?"   puhnem i on se nasmije.

Renato:"Znas da te volim."

Sara:"Znam.Sjedi tu ja cu ti napraviti sendvic."   poljubim ga jos jednom i ustanem da iz frizidera izvadim sve potrebno za pravljenje sendvica.  "Gdje su zapravo tvoji roditelji?I zasto si me izvukao onaj dan iz ludnice?"   pitam ga dok stavljam sendvic pred njega.

Renato:"Jel moramo o tome?"

Sara:"Naravno da moramo.Ako zelimo da ovo izmedu nas funkcionira ne smijemo imati tajne."

Renato:"Moji roditelji skoro od mog rodenja zive u Parizu."   vidim da je vec pomalo bjesan ali i dalje nastavljam s ispitivanjem.

Sara:"Reci mi dalje.Zasto si me doveo tu,zasto..."   ne stignem dovrsiti do kraja jer se on pocne derati na mene.

Renato:"Sto da ti kazem?!!?Sto??Da sam htio nekoga koga cu iskoristiti i kasnije odbaciti i onda si se tu nasla ti.Ludakinja koja leti zamnom na jednu moju rijec!!"

Renato P.O.V.

Renato:"Sto da ti kazem?!!?Sto??Da sam htio nekoga koga cu iskoristiti i kasnije odbaciti i onda si se tu nasla ti.Ludakinja koja leti zamnom na jednu moju rijec!!"

Kad sam joj to rekao vidio sam da su se njene predivne oci pocele puniti suzama,kojima sam ja po ne znam koji put uzrok.

Ustao sam i krenuo prema njoj,ali se ona pomaknula korak unazad.

Renato:"Malena,dopusti mi da te zagrlim."

Sara:"Jebi se!!!"   pocne vikati i sad dode do mene udarajuci me po prsima.  "Odvratan si!"

Cvrsto ju zagrlim tako da se sad ne uspjeva odmaknuti.

Renato:" Moras me razumjeti. Imao sam dosta teskih perioda u zivotu i jednostavno drugacije gledam na neke stvari."

Sara:"Pa si me zato htio iskoristiti!??!" glasno jeca u mome narucju "Pusti me."

Renato:"Necu te pustiti.Ne ovaj put.Prvo me saslusaj."

Sara:"O ovom sam ti pricala.Prepustim ti se i ti me povrjedis!!!"

Renato:"Slusaj!!"   glasno viknem i time ju jos samo vise uplasim.  "Da.Htio sam te iskoristiti,ali to se promjenilo kad si dosla k meni doma.Poceo sam osjecati nesto i nisam te mogao pustiti.Kasnije su ti osjecaji prerasli u ljubav i postala si moja droga,zrak koji disem,moja malena."   kazem joj sve sto mi je na dusi i onda se ona odmakne od mene.  "Volim te i to nista nece promjeniti."