Oni koji te ne prihvate, za njih si samo tekst sa milijun nepoznatih riječi.
I ne, ne trudi se nikome od njih ništa reći, jer ćeš i dalje ostati prazan tekst s milijun riječi.
Mjesto ti je uz one što se ne boje pustolovni biti pa uz tvoje riječi koju notu sviti.
Tekst si možda suhi kojeg ne razumiju, pa se boje udahnut ti dvije tri kapi duše.
Ne razumiju pa kude odbacuju i guše.
Al glavu digni gore, smjele pjesnike bude rumene zore.
To su ljudi što u tebi vide sve ono čega se ne stide.
Stani ispred očiju hrabrih, nećeš više biti razbacana suha riječ.
Nego ona s dušom, ona što se pjesmom zove.
Pripadaš u srca onih što uz tebe stoje, s tobom čaše lome, zbog tebe suzu puste i s tobom se opuste.
Prijatelj si najbolji prijatelj pravi.
One što ne razumiju njih zanemari.
YOU ARE READING
Kajdanka zaboravljenog pjesnika
PoetryPjesme davno pisane zaboravljene i brisane i neke sjetne, teške s opomenom i bez greške. Ljubav, mudrost pa nada njima vlada. A što bit će sada? Dok mi rima tiho svira, svaka nova riječ moju dušu dira. Stihovi me za rukav vuku lutamo po ritmu, zvu...
