Kajdanka zaboravljenog pjesnika

Pjesme davno pisane zaboravljene i brisane i neke sjetne, teške s opomenom i bez greške. Ljubav, mudrost pa nada njima vlada. A što bit će sada? Dok mi rima tiho svira, svaka nova riječ moju dušu dira. Stihovi me za rukav vuku lutamo po ritmu, zvuku. Emocije snažne tuku, spuštam pero u blijedu ruku. U zrnu pjesničkoga dara sve ih spašavam od zaborava. I uz ove, pjesme nastaju sad nove, posvećene svima koji vole. 💘💞