3 GODINE KASNIJE:
Sigurno se pitate sta se dogodilo sve u ove tri godine.E pa ja sad zivim u Londonu,i normalna sam djevojka.Oblacim se u normalnu odjecu i normalno se ponasam.Cula sam se sa deckima zadnji put prije godinu dana.Victorila je umrla dva mjeseca nakon sto sam ja dosla ovamo.Sada studiram pravo i imam dvije najbolje frendice Sarah i Kim.Znaju za svu moju proslost i obozavam ih.Pocinjem odavjde pisati jer od tu sve ponovno zapocelo.
Ponedjeljak.
"Vidimo se onda ispred skole." Govorila sam Sarah u slusalicu.Danas je ponedjeljak i po prvi put sam spremila knjige i ranije se probudila.Za sat vremena mi pocinje nastava.Dogovorila sam se sa Sarah da ce me ona i Kim cekati ispred skole.
Dok sam hodala prema skoli ugledala sam jednog poznatog lika.Kao da sam ga vec vidjela negdje.Primjetio je da ga gledam pa se poceo smijati.Imao je zelene oci i kovrdavu kosu.No nastavila sam dalje.Cim sam ugledala cure priletila sam im u zagrljaj.
(...)
I napon se culo zvono za kraj skole.Uzela sam knjige koje nisam ni spremala u torbu i krenula prema kuci.Htjela sam ici busom al draze mi je setati.Pozdravila sam se sa curama nakon skole i krenula sam kuci.Ispred mene su isla petorica mladica u crnom.Skuzila sam da su emo ili su neka banda.Sjetila sam se sta je bilo one veceri.A odmah sam se sjetila i Maxa i ostale moje stare ekipe.Cula sam kako je jedan od njih spomenuo moje ime.Pogledala sam ga upitnim pogledom.Zatim sam odmah prepoznala Zayna koji je bio medu njima.Okrenula sam se i otrcala do jedne zgrade,al nisam mogla dalje.Zayn mi je prilazio blagim koracima i onda je odjednom stao.
"Ne brini se,necu ti nista.Ispricavam se zbog one veceri." Izgledao je predivno,ali opet je bio zastrasujuc.
"Ne bojim ti se!" Izderala sam se na sta se on samo nasmijao.
"Ni ne trebas.Budi sa nama u ekipi,vjeruj mi dobro ces proc." Nisam mogla vjerovati da to govori.Da sludujem u ubojstvo.Ja nisam takva djevojka bar ne vise.
"Ni mrtva." Odgovorila sam mu sa pomalo uplasenim glasom,ali me nije bilo toliko strah.
"Daj,pa dobro cemo se zabavljati." Zar on nije shvatio moj odgovor?
"Rekla sam ti vec da nema sanse." Probala sam proci pored njega al me uhvatio za ruku i zaustavio.
"Onda,cemo se malo pozabaviti tvojim frendicama.A koliko znam samo njih imas." Jel on meni to prijeti? Istina je da samo imam njih i da ih volim najvise.Nebi nikad mogla si oprostit da im se nesto dogodi.
"Dobro,pristajem." Klimnula sam glavom.
"Onda idemo." Rekao je dubokim glasom i malo se nasmjesio.Gdje idemo? Oni su krenuli naprijed a ja sam ih samo pratila.Zayn se svaki cas okretao da vidi idem li ja za njima.Nakon pola sata hodanja smo dosli do neke ogromne kuce.Ispre je bio veliki bazen.Kuca je bila savrsena,mislila sam da to postoji samo u bajkama.
"Vidis ljepotice,ovdje mi zivimo.Ovo je od sad i tvoj dom.Nadam se da ti se svida,ovdje su i jos neke cure." Rekao je lik sa plavom kosom.
"Mozete li mi se bar predstaviti?"
"Ja sam Niall,Harry,Louis,Liam i Zayn njega poznajes." Rekla je plavusa.
Klimnula sam glavom i usla za njima u kucu.Sa stepenica su silazile tri djevojke.Svaka je bila u crnoj odjeci i mogla sam shvatiti da su one isto u toj bandi.
"Zdravo,ja sam Perrie.Djevojka sam od Zayna kojeg vec poznajes.A ovo su Eleanor i Sophia.Bit cemo frendice,djelit ces sobu sa Eleanor." Djevojka je imala previse dubok i ostar glas.
Eleanor me odvela gore u sobu.Ocito su oni vec moje stvari bili tu prebacili.Pokazala mi je koji je moj krevet,i dala mi je puno svoje odjece.Vecinom je to bila siva,crna i ljubicasta boja.Ne mogu biti u nekoj bandi.Ja nebi mrava zgazila a kamoli nekog ubila.Osiim toga kako cu ja spavati sa ovom curom? Mozda me dok spavam ubije.Obavila sam higijenu i legla u svoj krevet.Uzela sam mobitel i provjerila pozive.Sarah me zvala vec 10 puta.Htjela sam joj poslati poruku al sam cula skripanja vrata.Vjerojatno je Eleanor ulazila u sobu.Sakrila sam mobitel ispod deke i pravila se da spavam.
"Znam da ne spavas." Odjednom me prosla neka jeza.Kako ona to moze znat?Zar je vidovita?Okrenula sam se prema njoj i podigla jastuk.
"Ja ne zelim biti ovdje." Tiho sam rekla na sta se ona nasmjesila.
"Ne moras se bojati.Gle ja sam ovdje vec 3 godine.Jer sam u vezi sa Louisom.A inace bi i ja pobjegla odavdje,ali sam se vec navikla." Izgledala je kao dobra osoba.
"Zasto si na silu ovdje?" Zacudeno sam ju upitala.
"Otkad sam sa Loisom nisam na silu ja tu zelim biti.Ali prije tri godine su mi prijetili da ce mi ubiti roditelje.I morala sam tu doci.Polako sam isla na treninge i ucila se boriti.Tako sam se zaljubila u Louisa i sad smo u vezi.Vidis i sad sam tu zbog njega." Saptala je jer nismo smjele previse glasno pricati.
"Drago mi je zbog vas.Ali i meni prijete da cce mi ubiti prijateljice." Spustila sam jednu suzu.A ona me prijateljski zagrlila.
"Vidis,mozemo biti prijateljice.Sad vise neces moci pobjeci odavdje.A Perrie nje se bolje kloni.Nismo bas u dobrim odnosima a i ona je inace jako opasna." Na njene rijeci sam se najezila.
"Ne brini."
"Ujutro je dorucak u 9 i moramo tamo svi zajedno biiti.Ja cu te probuditi,a sada hajde na spavanje." Klimnula sam glavom i pokrila se dekom.
