Acaso (Croatian)

Dreams come true

Sanjam o ovome tako dugo. Od kako sam porvi puta šutnuo loptu, i sada se to događa...

Zavezao sam i lijevu kopačku te sa osmijehom na licu izašao iz slačionice kao poslijednji.

"Požuri se!" - povikao je Marcello koji je bio već ljut.

Samo sam kimnuo te potrčao prema dečkima. Svi su oni neka poznata lica, elite nogometa,... Hulk, Fred, Oskar, David, Dani Alves,... svi su za njih culi. A tko je cuo za jednog Neymara? Nitko. Nitko jos!

"Raditi ćemo ono što smo vježbali na treningu. Postava koju sam jučer odredio. Dečki, sretno!" - rekao je Scolari.

Dečki koji su igrali su krenuli prema glavnom izlazu a mi ostali prema sporednom, koji je vodio prema klupi za sjedenje. Koračao sam i nisam mogao vjerovati da je to stvarno. Da ću zaista sjesti na tu klupu sa svjetski dobrim igračima. Ubrzo sam došao a prizor je bio oćaravajuč.

Na tisuće navijača ovdje zbog nas. Dečki su također izašli i stali na teren. Kada su obje momčadi bile ovdje, krenula je Brazilska himna. Zatvorio sam oči i stavio ruku na srce te iz svega glasa počeo pjevati. Osijećaj je bio izvanredan. Uskoro nakon himna, sudac je označio početak.

Igra je tekla brzo... Gledao sam u teren, pa u publiku. Nešto predivno... Vrijeme je teklo kao ludo. Nisam niti primjetio, a sudac je već svirao kraj poluvremena. Pogledao sam na ekran sa rezultatom: Brazil 2-1 Portugal.

Ustao sam se i krenuo za ostalima s klupe u slačionicu.

Nakon što su se vrata slačionice zatvorila, Scolari se počeo derati.

"Dobro jesam li vas ja išta naučio?? Marcello, objasni mi kako Messi može proći kraj tebe kao da te nema i dati nam gol? Kako?!! Hulk, izvoli dodavati loptu. Znaš i sam da nisi dovoljno brz da ih sve probiješ!" - rekao je Scolari i izašao zalupivši vratima.

Dečki su samo gledali jedni u druge i šutjeli.

"Idemo dečki! Imamo 45 minuta da Scolarija ostavimo bez teksta." - rekao je Thiago Silva, naš kapetan.

"IDEMOOOOO" - povikali su u isti glas dečki i ustali se krenuvši napraviti pozdrav.

"Neymar" - povikao je Hulk  - "Sredina mali..."

Stao sam u sredinu kruga i spustio se kako bi stavili ruke na moja leđa.

"BRAZIL!" - zaderali su se dečki i ruke prema dolje pa gore.

Nakon pozdrava smo svi krenuli van.

"Istih 11" - rekao je nezainteresirano Scolari i sjeo na klupu.

Dečki su ušli u teren i krenulo je zadnjih 45 minuta igre. Nakon 10-ak minuta, Messi nam je dao još jedan gol te doveo Argentinu do izjednačenja.

"NEYMAR! Na zagrijavanje!" - povikao je Scolari.

Ustao sam se i kranuo trčkarati. Nakon 15-ak minuta Scolari me pozvao.

"Ući ćeš unutra umjesto Hulka. Probaj tražiti rupe i ulaziti." - objasnio mi je Scolari te me poslao do 4-og pomoćnog suca te tražio izmjenu.

Kada je Hulk krenuo van, tribine su pljeskale svom snagom. I konačno, pristupio sam na teren. Prekrižio sam se i zamolio Boga za pomoć te sam brzo otišao na svoje mjesto i krenuo igrati. Lopta je bila naša. Radio sam ono što mi je Scolari i rekao, ali nitko mi nije htio dodati no ja nisam odustajao...

I konačno, bila je zadnja minuta sudačke nadoknade. Uletio sam u prostor i Thiago mi je dodao loptu. Prošao sam igrača Argentinske obrane i šutnuo ka golu.

Lopta je poletjela jako brzo a golman Argentine je krenuo prema lijevom kutu gola, ali bio je prespor. Lopta je ušla u gornji lijevi rub gola i zatresla mrežu kao nikada.

Potrčao sam raširenih ruku smijući se. Zahvalio sam se Bogu za ovaj divan gol. Ubrzo su i dečki došli i počeli me grliti, a na licima Argentinaca je osvanula nelagoda, tuga i poniženje... "Bravo mali!" - rekao je Thiago i zagrlio me na muški način.

Svi smo se vratili na svoje pozicije a sudac je dao loptu Argentini te je stavili na centar. Nakon što ju je Messi dodao suigraču, sudac je označio kraj. Potrčao sam prema dečkima koji su sjedili na klupi te smo se svi počeli grliti i slaviti.

"Bravo Neymar." - rekao mi je Hulk sa osmijehom na licu.

"U slačionicu!" - povikao je Scolari koji je bio vidno ljut.

Thiago je uzeo ključeve i krenuo prvi. Otključao je vrata i svi smo sjeli na svoje mjesto. Bio sam tako ponosan na sebe, tako sretan i zadovoljan. Uskoro je i Scolari ušao.

"Kako vas nije sram?!!! Da takvu obranu igrate?!! Da nisam uveo Neymara u igru nebi imali šanse za prolazak skupine!! Izvolite se uozbiljiti do iduće utakmice. Jel jasno?" - počeo je Scolari

"Jasno." - rekli smo svi u glas.

"I Neymar, odličan posao tamo vani." - rekao je Scolari sa osmijehom te izašao van.

"Neymar mi ti idemo van sutra, hoćeš s nama?" - pitao me Thiago

"Može" - rekao sam s velikim osmijehom.

"Ima tko neke muzike? Da malo proslavimo..." - upitao je Hulk

"Imam ja" - rekao sam i izvadio zvučnik.

Stavio sam karticu s pjesmama i počela je moja najdraža pjesma 'Tschu Tscha Tschu'. Odmah sam krenuo plesati a dečki su me gledali u čudu dok im je na licima bio veliki osmijeh.

Kada smo bili u busu na putu prema smještaju, sa slušalicama u ušima, gledao sam kroz prozor sve one divne navijače. Mnogi od njih su imali dres svog najdražeg igrača, na licu njegov broj,... Pitam se, hoće li i mene jednoga dana netko tako voljeti... Hoću li i ja biti nečiji idol?