Her name is Karina

891 30 1
                                    

Karina P.O.V.

Zrake sunca su prolazile kroz tanku, smeđu zavjesu sa puno malih rupica i s ofucanim rubom te sjale ravno u moje umorne oči kvareći moj san.

Otvorila sam oči i maknula sa sebe malu, rozu dekicu kojom se pokrivam da se ne smrznem od hladnoće tijekom noći.

Polako sam se ustala i iz starog, drvenog ormara izvadila izlizani traper sorc i plavu majicu sa već izblijeđenim natpisom 'Be happy'. Na tom istom ormaru bilo je i češalj. Počešljala sam se i kosu zavezala gumicom.

Izašla sam iz sobe i otišla u glavnu sobu u kojoj se nalazio stari, ofucani kauč ispred kojeg je bio mali, drveni stolić. U drugom dijelu je bio mali, također drveni stol sa 3 stolice. Iza stola se nalazila kuhinja.

Pokraj izlaza iz kuće bio je plastični lavor. Uzela sam ga u ruke i otišla do slapa koji se nalazio 15 minuta hoda odavde.

Kada sam stigla do slapa, izula sam japanke i ušla u potočić u koji se ulijevao slap. U ruke sam uzela vodu i umila se. Nakon što sam se umila uzela sam lavor i napunila ga svježom, hladnom vodom te krenula kući.

Po položaju Sunca sam zaključila da je sada oko pola devet ujutro. Nasmiješila sam se znajući da ću na vrijeme doći kući i onda moći otići u grad kod gospode gdje radim.

Nakon 15 minuta napornog hoda po vručem vremenu sam stigla do kuće. Lavor sam ostavila ispred kuće na Suncu da se voda ugrije te sam ušla sam unutra i vidjela kako me na stolu čeka zdjelica sa povrćem. Pokraj zdjelice je bila šnita kruha i neka poruka, pretpostavljam mamina.

Otvorila sam poruku u kojoj je pisalo: 'Pojedi to. Na radnoj povšini u kuhinji je vrećica voća koju trebaš odnijeti do kuće gospođe Santos. Ja se vraćam navečer. Voli te mama.'.

Nakon što sam pročitala poruku, počela sam jest. Žurila sam se da što prije krenem prema kući, ili bolje rečeno vili, gospođe Santos.

Uzela sam vrećicu sa voćem i stavila je u košaru na mom biciklu. Sjela sam na bicikl i pojurila niz brijeg da što prije dođem do gospođe Santos, jer neće biti dobro ako ću kasniti.

Neymar P.O.V.

Probudila me zvonjava mog iPhonea. Jedva sam otvorio umorne oči i dohvatio iPhone. Na pozadini sam vidio da me zove mama. Pa što sad hoće...

"Da mama?" - rekla sam pospanim i niti malo zainteresiranim glasom. 

"Ajme dušo moja čestitam ti. Odlična tekma jučer... Nego, ne zovem te zato." - rekla je i zašutila. Čekala je da ja nešto kažem

"Što je mama?" - rekao sam sada već sjedeći na krevetu samo u boksericama

"Možeš li doći i pričuvati Mariu?" - rekla je mama moljikavim glasom

"Mama, zar ti ja izgledam kao baby siter?" - rekao sam sarkastičnim glasom.

"Daj, Neymar, molim te. Samo danas." - rekla je sada već očajnim glasom.

Duboko sam udahnuo i nakon par sekundi šutnje odgovrio.

"Dečki će biti negdje do 22." - rekao sam naposljetku.

"Hvala ti Neymar puno. Vidimo se u 09:25. Bok." - rekla je veselo mama i prekinula vezu. Pogledao sam u mobitel i vidio kako je sada devet sati.

Umorno sam se ustao i otišao u kupaonicu. Pogledao sam se u ogledalo i vidio kako mi je kosa razbarušena i neuredna.

Pustio sam hladnu vodu da curi iz slavine i skupio dlanove. Uzeo sam vodu i umio se. Hladna voda me odmah razbudila. Ugasio sam vodu i počešljao se. Uzeo sam malo gela i stavio na kosu kako bi stajala onako kako ja želim.

Acaso (Croatian)Where stories live. Discover now