Mafijaška ljubav

I

"Ufff kako si zgodan."

Čujem kreštavi glas djevojke koju sam sinoc pokupio u klubu.Ne želieći trošiti vrijeme na nju desnom rukom sam već po navici dohvatio 100 eura dao i samo prstom pokazao vrata.
Bez da sam je pogledao ustao sam i bez pardona go krenuo ka mojoj veličanstvenoj kupaonici koja će mi najvise neodstajati kada se vratim za Beograd.
Ah moj Bg moj mir i nemir u jednom.
Prije 4 godine kada sam donio odluku da ću drugačije da odigram ovu igru nisam ni sluzio kako ce mi ono "Bre" toliko faliti.Nije da se ovdje u Minhenu ne cuje na svakom koraku ali nije to to.

Droga i oružje su nešto što je odvratno al plodonosno.Para na pretek al radiš pod maskom.Klubovi i automobili su bili posao koji sam razvio na zapadu.Njemačka,Austrija i Slovenija su moji ciljevi bili.Svi mi bjezimo na zapad da zaradimo ali i na zapadu se treba potrošiti i zabaviti zar ne?

Siroče kojeg su maltretirali zbog slomljenog zuba kojeg mi je ostac slomio udarcem od zid mi je ostavilo toliko tragova da sam s 14 pobjegao iz doma.S 16 počeo da dilam drogu na ulicama Beograda.S 18 prvi put ubio a sa 20 preuzeo stolicu u vijeću.A sad s 26 drzim na dlanu podzemlje Bosne,Njemacke,Austrije,Srbije.Makedonije, i dijela Albanije.

Da li se kajem? DA mnogo ali samo zato što nisam bio suroviji prema nekim ljudima.

Oblaceći crnu košulju,crne farmerke i tene znao sam danas je dan za promjene.Zlatni sat mog drugog oca Dimitrija cistokrvnog Rusa koji me je uzeo i koji me je naucio poslu.Crni prsten koji je moj kljuc ua sva vrata.Novcanik telefon i kljucevi.
Beograde dolazim ti.

"Šefe svi su spremni.Prvi dio je na granici Slovenija-Hrvatska
Drugi su na oprezu na putu ka Italiji sve teče kako treba.Obezbjeđenje je spremno.
Gospodin Vlado i Gospodin Boris vas čekaju u svojim automobilima.Vaš automobil je spreman po Vasim zeljama.Sretan put gospodine."

Sa smješkom slusam Manuela koji mi diktira informacije.Manuel je jedini kojem bi ostavio Minhen bez razmišljanja.

"Uredu.Manuele sretno cuvaj se i dobro se zabavi mace vole sefove"

Nasmijem se još jednom i sjednem u svoju bembaru i krenuo.Nisam se pozdravljao s Vladom i Borisom.Znam da ce budale da zovu na poziv i da trakeljaju ko žene.Al et volim ih ko rođenju braću.

Nakon skoro 45 min zvoni telefon.Moj istrazitelj zove.Čudo šta li su sad zajebali.

"Dobar dan gospodine.Sjećate se zadatka kojeg ste mi dali prije 6 godina.Da nađem medicinsku sestru koja Vam je spasila život."

Cim jee nju spimenuo osjetio sam olakšanje da li ću konačno moci da se neizmjerno zahvalim osobi koja mi je pomogla.

"Gospođica Peric se vratila prije 4 dana u Beograd.Prije 3 godine se odselila u Nicu gdje.Tamo se doškolivala za nije završila fakultet.Već duzi vremenski period se bori za starateljstvom nad mladim bratom Stefanom Perićem.Imam i adresu i broj telefona.Trenutni posao je u privatnoj poluklinici u vlasništvu gospodina Borisa.Još jedna zanimljiva informacija je to da se gospođica Perić kreće uz obezbjeđenje.Razlog tome jeste napad koji se dogodio prije 9 dana.Pokušan je atetntat ali neuspjeli"

Nakon ovih informacija počelo mi je zujati u glavi toliko jako da mi se zacrnilo pred ocima.

"Želim informacije do kraja dana o počiniocima i njihova trenutna lokacija"

"Naravno"

Nakon razgovora već sam svatio da sam u Beograd došao da uradim nešto drugacije ali moćno.