Dašak filozofskih misli

95 1 2
                                    

Voljeti vlastito biće i postojanost istoga, to je iole vjerna definicija samoljublja. Činjenje dobrih djela može biti krinka iza koje se vješto kriju narcisoidna htjenja, koristoljublje. Nesebičnost ne odudara značajno od samoljublja, dok je suosjećanje još mističnije u svojoj osnovnoj biti i ideji. Sažaljenje pak može biti najbezazlenije, ukoliko se ne okoristimo njime.

Dobro djelovanje ne mora u principu biti potaknuto pojedinčevom dobrom voljom i takozvanom plemenitošću. Uzrok takvom jednom činu, pothvatu može biti skroz druga, sebična namjera. Jer tko može jednoj neupućenoj osobi, željnoj mrvice duševnog mira, garantirati materijalnu stabilnost? Nitko. Stoga je očito da taj nazovi dobročinitelj vidi vlastitu korist u svemu tome.


Filozof Nietzsche nam u svojim "Mislima o moralnim predrasudama" vrlo detaljno objašnjava kako su upravo mnoga dobra djela plod nesvjesne iskonske potrebe za sažaljenjem i sprječavanjem grižnje savjesti.

Dobro djelovanje najsigurnije je utemeljiti na samoljublju. Tome je tako zbog čovjekove cjeloživotne potrebe za srećom i pažnjom, jer na kraju krajeva, ljudi su socijalna bića.

Samoljublje je zapravo ponekad ništa drugo doli istinska ljubav prema bližnjima, što nas dovodi do činjenice da ne možemo pobjeći od neizbježnoga. Primjerice, ako smo u žustroj svađi s nama bliskom osobom, mi ćemo upravo iz inata posegnuti za lakšim načinom, te tako malo upakirati istinske namjere. To će možda djelovati kao odraz samoljublja, ali mi u suštini znamo što smo time postigli.

Etička teorija ima svoj potporanj u vidu sebičnosti kao univerzalnome načelu, to se ne može poreći.

Iako oni toga nisu svjesni, pomaganje drugima može štetiti upravo njima. Primjerice, mi možemo biti i previše optimistični kad je u pitanju pomoć onima koji su nam prirasli srcu, te u konačnici možemo uprskati stvar. S druge strane, imamo primjer gdje prihrlimo u pomoć potpunim strancima, a sve zbog vlastitog zadovoljstva.

Na kraju dolazimo do zaključka koji je sasvim u svojoj biti očekivan, i u toliko aspekata predvidiv. Samoljublje i sažaljenje ne idu jedno bez drugoga. U mnogo toga se, iako se ne usudimo to priznati, poklapaju.



Evo mene, opet. Nadam se da ćete bar donekle razumjeti moje intelektualne zapise. Ugodno čitanje...

PS. Jel navijate za Hrvatsku🔴⚪🔵?

GlupostiTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon