Destiny

swimming? busted...

"Because every scar I have makes me who I am..."

--cetvrti dio--

Došavši u školu, on je bio tamo, čekao ju je, pokraj njezina ormarića.

Možda je i ovo bio samo običan četvrtak u očima drugih, no njemu je bio pomalo poseban. Zašto?

Nasmijala se.

Čim ga je vidjela, nasmijala se.

Ovaj put iskreno, istinito i od blagog naleta sreće. Nakon mnogo, mnogo vremena. I on je to znao prepoznati.

Nadao se da će češće viđati taj osmijeh. Uokviren poput trešnje crvenim usnicama i pokazujući bijele, od nošenja aparatića pravilne zube, to je bio smiješak anđela. Nadao se da će baš on i dalje biti razlog za taj osmijeh.

Destiny bijaše djevojka koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Bila je lijepa, prekrasna, a svaki njezin pokret imao je gracioznost balerine. Koža joj je bila poput najfinijeg porculana, a kosa stepenasto ošišana tako da su joj kao kesten tamne šiške padale preko očiju. U sebi je nosila tugu koja bi dirnula svakoga tko naiđe čim ga pogleda. Oči su joj bile neobične nijanse, kao ugljen crne tako da se jedva razlikovala šarenica, bilo je to kao da su se mrak i tama uvukli u nju i predvladali nad njenim krhkim tijelom. Oči su joj odavale dozu sramežljivosti, tuge i sjete, no nitko nije znao njihovu priču.

Zvali su je ledenom kraljicom škole. Bila je predivna, a u isti mah i nedodirljiva. Nitko joj se prije nije usudio približiti. Potajno su joj se divili, no nitko to nije imao snage izreći. Bilo je to sve zbog te mračnog vela kojim se obavila. To je bio jedini razlog. No, opet, bilo je nemoguće primjetiti ju.

Zračila je tamom.

A ona je predvladala. Nad njenim, a i nad njegovim nevinim tijelom.

Pričali su. O raznim stvarima. I o tuzi koliko i o dalekoj sreći i depresiji. Uživali su pomalo, uživali su pričati s osobom koja je poput njih samih.

Bio je lijep osjećaj, imati prijatelja, osobu s kojom možeš otvoreno popričati o svojim problemima i osjećajima bez straha da ćeš biti osuđivan.

No, kao što i inače kažu; sve što je lijepo kratko traje, pa tako i Destinyna sreća.

Sljedeći sat, a to joj je bio naj omraženiji sat, bio je sat tjelesnog kod gospodina Forentskyja.

Inače je uspjela izbjegavati kratke hlačice i otkrivanje što više svoje kože, no ovo je danas bilo predviđeno neuspjehu.

Imala je sat plivanja.

Morala je nositi kupaći kostim. A to bi značilo... Razotkrivena bedra. Gole blijede ruke bez narukvica koje bi ju spašavale.

"Sranje." šapnu dok je prolazila drhtavim rukama kroz gustu kosu. Ne smije. Ne može. Kako će?

Nije joj bilo druge. Morala je markirati. No, na nesreću, profesor Forentsky ju je zaustavio na hodniku krajem trećeg sata.

"Ah, dobar dan gospođice, zar ste bili odsutni prvi sat? Razred je polagao plivanje, no Vas nisam vidio." reče profesor

"J-ja.. nisam mogla.. a-alergična sam.. na k-klor." promuca Destiny pokušavši izmisliti što uvjerljiviju laž. Oh, krasno. Laganje joj nikad nije išlo.

"Stvarno?" začudi se profesor. Zatim je uzevši listu koju je nosio sa sobom pregledao jedan zasebni odjeljak. Tamo je bio sažet zdravstveni karton svakog učenika. "Hmmm... Zanimljivo. Naime, to ne piše u vašem zdravstvenom kartonu."

Busted.

Oh, sranje. Uhvaćena je na djelu.

"Ja..." pokušala se obraniti, no bezuspješno. Ne zna lagati.

"Danas bih se veselio ako Vas vidim na školskom bazenu u tri popodne, odmah poslije nastave. Inače, past ćete iz tjelesnog odgoja. Razumijemo li se?" reče profesor. Bio je on vrlo razuman čovjek, no svatko je imao svojih granica.

Destiny neprimjetno kimne glavom i odšeće, potrči, u žensku kupaonicu očiju punih suza. Nije plakala zbog toga što joj je rekao da može pasti, već zbog činjenice da će profesor Forentsky vidjeti njene ožiljke i onda će je odvesti psiholohu i zasigurno će pozvati njenu majku.

A i on će je gledati drugačije.

Pričali su, naravno, ali ne o tome.

Nije to htjela. No nije to mogla ni izbjeći.

Zalupi vrata ženskog zahoda i nasloni se na njih pa leđima sklizne u sjedeći položaj. Još jednom prođe drhtavim prstima kroz gustu kestenjastu kosu.

"Sranje" prošpće i sklopi oči "u što sam se to uvalila?"

Jedna, posljednja, malena suza spusti se niz njen blijedi obraz i prepusti Destiny mračnim mislima...

A/N

Stati ću ovdje. Znam, kratko je. No, moram imati jednu poantu, cjelinu.

Komentirajte ako želite.

Ako imate problema s depresijom, bulimijom, anoreksijom ili bilo čim sličnim, sjetite se da nikad niste sami. Znam jer sam prošla mnogo.