New life style.

4K 88 3
                                    

Ponedjeljak je, oh kako mi samo taj dan ide na živce! Alarm je ispuštao svoju iritantnu melodiju kako bi me probudio, pa i uspio je u tome. Shvatila sam da nemam druge nego da se moram dignut. Alarm sam ugasila, te sjela na stranu kreveta. Trljala  sam umorne oči, rastegnula se, te se krenula spremat. Otišla sam obavit jutarnju higijenu u kupatilo, kosu sam počešljala te ju ostavila puštenom. Vratila sam se natrag u sobu, i stala ispred ormara da smislim moju odjevnu kombinaciju. Odlučila sam se za uske traperice, običnu bijelu majicu i starke. Kada sam završila, spustila sam se kat niže, točnije u kuhinju i nabrzinu pojela par keksa. U to vrijeme je bilo već 7:15, vratila sam se u sobu da uzmem  torbu, te se išuljala iz kuće da ne probudim roditelje. Kada sam se dogurala do stanice tamo me čekala prijateljica. Alana.
''Napokon ženo! Pa gdje si ti umrla sam ovdje sama.'' Počela je sa svojom dramom dok je hodala prema meni. Dramaqueen.
'' Ma hajde dobro si ti.'' Nasmiješila sam se, te ju zagrlila. U to vrijeme bus je već došao pa smo ušle unutra i sjele. Ne znam dali je to i kod vas tako, ali u našem busu postoji smiješan raspored sjedenja. Naprijed sjede tzv. luzeri , štreberi i djeca koju inače zadirkivaju. U sredini smo mi ''normalni'' u koje spadam i ja, a odiza su oni ''popularni''. U busu je bilo kao i inače. Vrištanje odiza, tišina odispred. Kada smo napokon došli do škole izašla sam s Alanom iz busa i polako šetala prema ulazu škole pričajući.
'' Jedva čekam da završim ovu jeben* školu, stvarno mi je dosta ovog cirkusa.'' Rekla je naživcirano, ali potpuno je razumjem.
'' Također, ali hajde još 2 tjedna.'' Odgovorila sam joj ulazeći u školu
'' Vidimo se za ručkom?'' Alana je upitala polako odlazeći na drugu stranu hodnika.
'' Nego šta!'' Mahnula sam joj, te krenula prema mom ormariću. Njen je bio na drugoj strani škole. Ukucala sam svoju lozinku, te otvorila ormarić kako bi stavila torbu unutra. Uzela sam knjige iz matematike jer je to prvi predmet po rasporedu. Odjednom sam čula neku djevojku kako vrišti, vrisak je dolazio s kraja hodnika. Nisam se dvoumila nego sam istog trena otrčala do tamo da vidim što se događa. Ugledala sam dečka kako povlači curu za kosu, nisam znala ni tko je to, niti zašto to radi, ali sam htjela da istog trena prestane.
''Prestani!! Jesi normalan?!'' Derala sam se na dečka koji je leđima bio okrenut , no kada se okrenuo ostala sam zaleđena.
''Vidi, vidi, vidi… dolazi heroj''  Govorio je hodajući prema meni '' Imaš li ti ikakvog pojma šta radiš?''  Imao je strašan pogled, moram priznat da sam se uplašila, ali nisam to smjela pokazat. Moram razmišljat brzo.
'' Imaš li ti?'' Upitala sam ga na što se on sarkastično nasmijo.
'' Slušaj me glupačo ružna. Imaš 3 jebene sekunde da sa svojim debelim dupetom odlepršaš odavde ili neće bit dobro!'' U ovom trenutku neznam šta da napravim, ne mogu ostavit jadnu djevojku ovdje, ali opet.. Prekinuo je moje razmišljanje
''Imala si svoje 3 sekunde.'' Digno je ruku da mi zavali šamarčinu, ali ga je u djelu spriječilo zvono. Huh koja sreća! Otišla sam brzim hodom od tog psihopata. Neznam šta mu je ta djevojka učinila, ali se mješat više nikako neću! Otišla sam na sat matematike, te je za 15 minuta uletio ravnatelj škole.
''Madison Sophia Wilson, možete molim vas poći samnom.'' O ne! Šta je sad bilo? Da nije onaj kreten nešto rekao za mene. Ili se ona cura žalila, ajme šta ću sad. Uhvatila me panika.Tada sam vidjela mamu kako me čeka, moram priznat da mi je laknulo.
''Mama?'' Upitala sam je začuđeno.
'' Maddy reci mi da znaš gdje ti je sestra, molim te!'' Mami su se nakupile suze u očima,a mene je nešto presjeklo u stomaku.
'' Mama, odakle bi ja znala? Ja sam mislila da spava kod nekoga, doma je nije bilo već par dana.'' Mama je počela histerično plakat, tada sam shvatila da nešto nije u redu.
''Mama! Šta je reci mi molim te!!'' Počela sam se derat na nju, polako su se i meni nakupljale suze u očima.
''Madison sestra ti je nestala!'' Izderala se na mene. U tom trenutku me presjeklo užasno, počela sam plakat, bila sam bjesna,tužna, svakakvi osječaji su me opkolili. Sestra mi je oteta. Moja mala Brooke je nestala? Kako je to moguće? Kako?! Ravnatelj me poslao doma, nisam se mogla smirit, ruke su mi se tresle, ovaj dan je jednostavno previše za mene. U autu smo se vozile doma, sjela sam na suvozačko sjedalo.
'' Tata zna?'' Upitala sam mamu dok smo išle  doma.
''Da… dobio je slom živaca.'' Mama je rekla u plaču, nagnula sam se i poljubila ju u obraz.
'' Sve će bit u redu.'' Pokušala sam ju smirit, a ni sama nisam bila mirna. Uhvatila mi je ruku i čvrsto ju stisla.
''Mora Maddy,mora.'' Prolazili su dani, a ni traga ni glasa mojoj sestri. Grizlo me to iznutra. Zašto nju? Gdje je ona sada? Šta radi? Je živa? Sva ta pitanja su mi se vrtila u glavi. Taj dan je sve promjenio u mom životu…
[1 godina poslije]
Da sada čujete moje ime na ulicama New Yorka, mislim da vam nebi bilo svejedno. Zašto? Pa, otkad je moja sestra nestala znala sam da moram nešto poduzet da ju nađem. Tako da sam se od kuće odselila i na neki način osnovala žensku bandu. Ima nas 20 i jedina smo ženska banda na ovom područiju. U vrlo kratkom vremenu smo dostigle visoke titule, a još nas nijednom policija nije uhvatila. Vrlo sam ponosna na moje cure, pa i na sebe.
''Madisonn! Madison gdje si?'' S gornjeg kata se čuo kreštav glas Alane.
''Dolje, ne deri se toliko.'' Ah ta cura, prijateljice smo od malih nogu, sada i radimo skupa. Vidite gdje život vodi.
'' Javi se na telefon, treba te netko.'' Digla sam se s kauča kako bi dohvatila telefon, te se opet vratila na njega.
'' Halo?'' Javila sam se neznajući tko je.
'' Gospođica Wilson? Pri telefonu Chris Evans. '' Na ovu rečenicu mi je zastala knedla u grlu. Chris Evans? On je jedan od najopasnijih u ovom poslu. Šta hoće od mene?
'' Da, šta trebate?'' Pokušala sam bit što profesionalnija mogu.
'' Možemo li se naći, po mogučnosti danas? '' Wow,wow, wow... e ovo definitifno nisam očekivala.
'' Hm... mogu li znati razlog nalaska?'' Ajme kako sam znatiželjna.
'' Sve ćete saznat, ako možete doći danas u 20:00 kod nas? Bio bi zahvalan.''
Riskantno je, ali ovaj posao je opčenito riskantan. A plus i znatiželjna sam, tako da ću prihvatit.
''Adresa?'' U ovakvim situacijama treba se ponašat opasno. Na svaki odgovor trebaš pazit. Nikad nesmješ ispast kukavica!Nikad!
'' Valley Street 23C, vidimo se.'' Poklopio je slušalicu. Znači imam 5h prije nalaska. Povest ću 2 cure samnom, čisto za sigurnost. Otišla sam do sobe od Alane. Ušla unutra i zatvorila vrata.
'' Alana u 8 budi spremna ideš samnom.'' Rekla sam joj i krenula vani.
'' A gdje idemo?'' Samo sam čekala kada će pitat.
'' Vidjet ćeš.'' I izašla sam vani. Dvoumila sam se između Alice i Lu koju da uzmem. Nije lako ovo organizirat, moraš mislit na sigurnost i suradnju. Ipak mislim da će se Alice bolje uklopiti. Tako da sam otišla do njene sobe također.
'' Alice si tu?'' Pokucala sam na vrata te ih otvorila. Ležala je na krevetu.
'' Tu sam.'' Rekla je i okrenula glavu prema meni.
'' Si dobro? Jer si mi potrebna.'' Nasmješila se, te sjela na stranu kreveta.
'' Jesam, jesam! Što trebam napravit?'' Uzbudila se istog trena, razumjem ju. Svi bi htjeli najbolji zadatak, a za te najbolje zadatke trebam najbolje ljude.
'' Danas u 8, budi spremna ideš samnom i Alanom.Izgledajte profesionalno, ali u istom trenu i sexy i opasno.'' Rekla sam joj i krenula van.
'' Na zapovjed kapetanice!'' Rekla je na što smo se obadvije nasmijale. Otišla sam se istuširat, pod tušem sam razmišljala. Na neki način se veselim da vidim kuću punu muškaraca. Mislim ko se nebi veselio? Izašla sam iz tuša, osušila kosu i ispeglala ju, obukla uske crne kožne hlaće, bijeli top preko njega crnu vestu i visoke štikle. Našminkala sam se, stavila crveni ruž.  Bilo je već 19:00. Otišla sam u sobu, uzela sam kajiš za pištolj, stavila ga oko struka i pištolj u njega. Tada sam bila kompletno spremna. Otišla sam provjerit cure. Prvo sam otišla kod Alice.
'' Alice?'' Pokucala sam. '' Jesi spremna?'' Ušla sam i vidjela Alice. Stvarno me poslušala. Izgledala je apsolutno perfektno.
'' Jesam šefice.'' Nasmijala sam se.
'' Uzmi stvari i čekaj me dolje.'' Izašla sam iz sobe te se uputila kod Alane. Taman kad sam došla do njenih vrata ona je izlazila.
''Vidim da si gotova. Možemo krenut?''  Zalupila je vrata od sobe i pogledala me u oči.
''Možemo.'' Spustile smo se kat niže. Alice je već tamo bila. Uzela sam ključeve od auta, te smo izašle van iz kuće. Sjele smo u auto i krenule. Nisu bili predaleko od nas. Vožnja nekih 15-20 minuta. Na curama se vidjelo da su nervozne, ali bila sam i ja. Bilo bi mi lakše da znam razlog.
'' Imate pištolje?'' Upitala sam cure na što su klimnule glavom.
'' Ni u trgovinu ne idem bez njega.'' Rekla je Alice, malo smo se nasmijale, pokušale smo razbit nervozu. Tada smo već stigle do kuće. Na sam pogled je izgledala strašno veliko. U susjedstvu nije bilo puno kuća. Velika crna kapija nam se počela otvarat. Bilo je 5 do 20. Ušla sam s autom u dvorište, te se parkirala. Nesigurno sam izašla iz auta, udahnula duboko. 'Možeš ti to Maddy' čuo se glasić u meni. Polako smo koračale prema ulazu. Ulazna vrata su se počela otvarat. Pogledala sam,a tamo je stojao jedan izuzetno zgodan dečko. Samo što mi sline nisu počele curit iz usta.
'' Vidim dovela si društvo?'' Prepoznala sam mu glas. To je bio Chris, dečko s telefona.
''Dobro vidiš.'' Stala sam ispred njega, te mu se nasmiješila.
''Hajde može jedan zagrljaj za dobrodošlicu?'' Upitao me, kako mogu odbit tako zgodnog dečka?
'' Ako baš inzistiraš.'' Zagrlio me. Napipao je moj pištolj. Oh kako me prevario.
''Mislim da ti ovo neće trebat.'' Rekao mi je.
''Nikad se nezna.'' Šapnula sam mu na uho. Nasmijao se.
'' Hajde uđite.'' Kuća je izgledala ogromno. I prekrasno je bila uređena. Hodao je ispred nas, i vodio nas vjerojatno u dnevnu sobu. Iii da pogodila sam. Tamo je bilo još jedno 5 dečkiju.
'' Dečki, ovo je Wilsonica.'' Malo sam se nasmijala na taj nadimak. ''Sjednite.'' Otišle smo na kauč.
'' I hoćete mi reći zašto nas trebate?'' Pitala sam jer me znatiželja počela jest.
''Pa trebali smo tebe, ali naravno nije da se žalim na društvu.'' Njegovo društvo je izvelo neki debilski smijeh.
'' Prijeđi na stvar Evansu.'' Rekla sam pomalo iziritirano.
''Oprosti dušo. Čuli smo da ste opasne koliko i zgodne, a takve upravo tražimo za suradnju. Pa me zanimalo jesi zainteresirana za suradnju s nama koliko i mi s vama?'' Zagrizao si je donju usnicu. Bože ti muškarci. Ali zapravo sam mogla iskoristit tu njihovu zainteresiranost.
'' Imam i ja neke želje.'' Rekla sam mu, na što je on napravio neki čudan pogled.
'' A da? Kao na primjer?'' Rekao je na što sam ja ustala.
'' Možemo to nasamo?'' Napravila sam lagani osmjeh približavajući mu se. Ostali dečki su se počeli smiješkat,ah samo na to misle. Chris je klimno glavom i krenuo hodat prema stepenicama. Otišli smo kat više, u njegovu sobu. Ušli smo unutra te je on zalupio vrata i okrenuo se prema meni.
''I mogu čuti te želje?'' Nasmijao mi se. Te mi se počeo približavat. Ja sam počela  hodat oko njega, da na neki način uzmem stvar u svoje ruke.
'' Pa znaš, moja sestra je oteta prije godinu dana. Idalje nije nađena.'' Stala sam ispred njega. '' Meni  treba pomoć da ju pronađem. Ti trebaš moju pomoć, a ja tvoju.''
Opet ja napravio onaj svoj sladak osmjeh. Čovječe kako je zgodan.
'' Prihvačam. Nadam se da ti je sestra tako lijepa kao ti.'' Prošao mi je rukom po licu. Koji ženskaroš, misli da sam laka. Hah prevario se. Izmakla sam se od njega.
'' Znači dogovorili smo se? Budeš li me zeznuo. Čuvaj me se!'' Namignula sam mu i izašla van. Uputila sam se u dnevnu sobu gdje su bile cure.  Kada sam došla unutra zabavljale su se s dečkima.
'' Mi smo ovdje gotove, idemo.'' Neda mi se više ni trenutka bit u ovoj kući.
'' Daj gdje ćete tako rano?'' Rekao je jedan dečko koji je sjedio pokraj Alice.
'' Ajde Madds ostanimo malo.'' Alana se oglasila. Jao šta sam ja ovdje?
'' Jesu nam to došli gosti?'' Čuo se neki glas s gornjeg kata.
'' Da Justin, i to kakvi gosti!'' Zaderao se jedan od petorice koji su sjedili u dnevnoj sobi. '' Dođi dolje odmah!'' Još jedan se oglasio. Tada se na stepenicama pojavio jedan dečko. Bio je sigurno negdje star kao i ja. Počeo se približavat dnevnoj sobi. Imao je crne hlače spuštene na pola guzice, tako da mu vise, bijelu majicu s V neckom, i ogrlicu oko vrata.
'' Oho, znači neko žensko društvo.'' Došao je do mene te me počeo odmjeravat. Ajme kako te to dovede u nezgodnu situaciju. Polizao si je usnice te došao do mene i pružio ruku.
''Justin, Justin Bieber.''  Pružila sam svoju ruku te stisnula njegovu.
''Madison Wilson.''

BADASS.Donde viven las historias. Descúbrelo ahora