Iznad zvijezda

5

Dragi moji čitatelji/ice, vraćam vam se s novim nastavkom. Slobodno ostavite koji usputni komentar, uvijek me nasmiju! ♥ 

Svjetlo s prozora jedne sobe obasjavalo je pustu ulicu. Zatim se ugasilo pa opet upalilo. Jedno je dijete ostavljalo svoj topli dah na prozoru, a zatim prstima crtalo po njemu, ispisujući redom slova D O C T O I. Istovremeno je promatralo kako se priroda poigrava pahuljama snijega bacajući ih naokolo. Najednom se na prozoru pojavila tamna sjenka i svjetlo se pretvorilo u beskrajnu tamu, a posljednje slovo ostalo je nedovršeno.

Doctor je veselo trčkarao po razredu, kao da je dječarac. Živahno je pripovijedao o molekulama, protonima i elektronima. Izgovarao je sve te komplicirane nazive kao da pjevuši pjesmicu. Razred ga je zamišljeno promatrao, uživajući u predavanju. Odjednom je Doctor zamišljeno stao, izgledajući kao da popravlja naočale na nosu.

„I to bi bilo to za danas. Ukoliko imate kakvih pitanja, zadržite misao i imajte ju na umu slijedećeg puta!" izrekao je to brzo i pogledom zahvatio Lydiu koja ga je pomno pratila.

Doctor je već bio na korak prema izlazu iz učionice kada je Stiles dotrčao do njega i upitao ga: „Nemamo zadaće?"

„Ne." promrmljao je i otišao prema svom uredu u pratnji Lydie.

Dok su Doctor i Lydia žurno hodali prema Doctorovom uredu, Stiles ih je vjerno pratio. Nije bilo potrebno nikakvo skrivanje jer se dvojac nije okretao ni u kojem smjeru, kao da ih nitko ne može spriječiti u cilju. Ušavši u ured, nisu čak ni stigli zatvoriti i zaključati vrata kako to inače biva već su ostala odškrinuta, taman kako bi Stiles ušao unutra za njima.

Stiles je zatvorio vrata i zbunjeno promatrao prostoriju. Nikada prije nije bio u uredu profesora Doctora, no zapanjeno je gledao kamo je nestalo dvoje ljudi. Drugih vrata osim ovih na koje je ušao nije bilo. Okrenuo se po prostoriji, no nije našao ništa značajno gdje bi Doctor i Lydia mogli nestati. Tada je začuo njemu nepoznat zvuk koji je dolazio iz susjednog plavog ormara. Promatrao ga je znatiželjno, takvo što još nikada nije vidio. Do sada je taj ormar bio neprijemjetan plavi ormar koji stoji u kutku sobe, a odjednom je počeo izmjenjivati svoju plavu boju s nevidljivošću i zvukom koja je proizlazila iz njega.

Bez mnogo razmišljanja krenuo je prema njemu kako je postajao sve manje očitiji i brzo otvorio vrata i ušao u njega. Nije ga bilo briga ako postane nevidljiv, tada bi samo bio sličniji svojim prijateljima. Neprestano se pitao što ako je Doctor unutra zarobio Lydiu i sada je želi ubiti nekim svojim tajnim moćima.

Ušavši unutra zateturao je jer je TARDIS upravo pokušavala uzletjeti, no srećom bila je toliko srdačna da je sa sobom zatvorila vrata kako Stiles ne bi ispao prilikom pada.

Dok Doctor nije obraćao pozornost na njega, Lydia se začudila i obradovala što ga vidi, no istovremeno se i uplašila za njegovo zdravlje.

„Jesi li dobro? Kako si dospio ovdje?"

„Ma jesam, kakvo je ovo mjesto? Nije li ovo ormar?"

„Ormar? Ti moju TARDIS nazivaš šupljim drvenim ormarom? Kako se usuđuješ?" Doctor ga je razjareno gledao.

„TARDIS?" upitao je Stiles zbunjeno češkajući se po glavi.

„Ukratko, ovo je svemirski brod koji je veći iznutra nego izvana i putuje kroz prostor i vrijeme-"

„Zar taj malac mora baš sve znati?"

„Doctore, u redu je. To je samo Stiles, moj dečko. Naviknut je na ovakve događaje. Dakle, TARDIS je-"