10.

473 34 6
                                    

Idem do škole.
Sama.
Pognute glave.

Danas me Yoongi nije čekao, ne znam zašto. Ema mi je javila da mora ranije u školu. Tako da sam sama.

Hah sama. Ma super...

Nasmejala sam se sarkastično. Ušla sam u dvorište škole i videla Yoongija kako mu neka devojka sedi u krilo.

Nešto me je polomilo iz nutra.

Šta mi se, zaboga, dešava?

Samo sam nastavila da hodam pognute glave.

-Hej Ivkić! - čula sam dobro poznat Emin glas. Podigla sam glavu i ona me je zagrlila.

-Izvini za jutros, zaista sam morala ranije da dođem. Da li te je Yoongi čekao? - uzvratila sam joj zagrljaj.

-Ne nije došla sam sama. Nema veze- odvojila smo se i nasmejale.

-Ema, Ivana! - čule smo i okrenula se. Yoongi nam je mahao, imao je širok osmeh isto kao i ta devojka. Prošle smo im.

-Ćao Yoongi- rekla je ema, ja sam iskulirala i upalila cigaru.

-Pa devojke ovo je moja devojka. Zove se Helena. - ona se nasmejala.
-Zdravo devojke. Čule ste kako se ja zovem a vi ste? - rekla je sa osmehom. Ema se isto nasmejala.

-Ja sam Ema, a ova ovde što kulira je Ivana. - Ema i ona su se pozdravile. Pružila mi je ruku ja sam joj pogledala ruku pa u nju i samo 'ladno klimnula glavom.

Ona me je pogledala zbunjeno.

Mala me mnogo iritira. I skače mi na kurac.. Od samog početka!

Sarkastično sam se nasmejala na tu pomisao.

-Šta je smešno?! - pitala je Helena, i malo povisila ton.
Pogledala sam je.
-Slušaj. Ne povisuj ton, pogotovo ne na mene. Jel jasno? Drugo ja imam pravo da razmišljam. - rekla sam hladno a njoj se video strah.

Zvonilo je i krenuli smo na čas.

>>time skine-kraj časova<<

Izlazim sa istim smorenim izrazom.

-Ajmo kod mene- rekla sam Emi.

-Može- nasmejala se.

-Možemo mi da se pridružimo? - Ubacio se Yoongi, dok je grlo Helenu i pored je bio Joon.

Ja sam slegnula ramenima.

-Kako god- krenula sam kući dok su svi išli iza mene.

-Ivana šta ti je? - Ema mi je došla sa leve a Joon sa desne.
-Ništa. -
-Kako ništa?! Ponašaš se kao kreten! - ja sam samo slegnula ramenima.

-Hej Namjoon! - čuo se sladak glas pozadi, okrenuli smo se.

-Ćao Hobi, Kook- rekao je smoreno Joon.

Oni su nam prišli.

-Ćao devojke ja sam Hoseok- rekao je dečko sa ogromnim osmehom,i kristalno belim zubima. A ovaj pored je samo klimnuo glavom, i on je imao jako sladak osmeh.

-Ćao- rekla je Ema smoreno.

-Ćao- rekla sam zbunjeno.
-Ova ja sam Hoseok, A ovo je moj brat Jungkook-
(Znam! Nisu braća ali ono ovo je priča! Tako da..)

Klimnula sam glavom.

-Ovo je Ivana, a ovo moja devojka Ema. - predstavio nas je, po pričali su i uspela sam da zgrabim Hoseokov broj.

Posle toga smo svi brzo stigli kući.

Samo što su se svi namestili u dnevnoj sobi, čulo se zvono na vratima.

Ema me je pogledala malo uplašeno, ja sam samo ustala i otišla do vrta.

Kada sam otvorila šokirala sam se...

















Ovaj i prethodni su malo dosadni delovi, ali šta da radim. Nadam se da vam se za sad sviđa💙💙🌐

Vot/com

Just friends |myg|✔️Where stories live. Discover now