20.

429 35 6
                                    

Budim se i osećam jak muški parfem i votku. Otvaram oči i vidi Yoongija kako već gleda u mene.

-Jutro.. Je si se naspavala? - pitao me je, klimnula sam glavom i vratila je na njegove grudi..




znam dobro šta sam rekla sinoć. I rekla sam istinu. Ne smeta mi.. Ne smeta mi to što će znati. I ako pita reći ću mu isto što sam i sinoć...





-Ivana! - rekao je malo glasnije.

-Hm? - promrmljala sam.

-Da li se sećaš... -

-Da sećam se svega i idalje stojim na tome da te volim- rekla sam i izdahnula,i opet jako udahnula njegov jak parfem koji je tako prijao mojim nozdrvama.

osetila sam kako je svojim hladnim prstima prolazio kroz moju umršenu kosu.

-Pa da li želiš... - počeo je.

-Ne ne želim vezu. Želim da ostanemo prijatelji... Jer eto... Samo molim te raskini sa onom likušom a ja ću biti na distanci sa Hobijem oke? - pogledala sam ga, on se samo nasmejao..

-Oke.... - idalje me je mazio, ali sam ja odjednom ustala. Zbunjeno me je gledao. Izvadila sam cigarete i upalila jednu. Gledala sam kroz prozor njegove sobe.

Yoongi je bio bogati dečko, njegovi otac i majka radili su sa mojima. Njemu i ponekad dolaze... A meni, skoro nikad...

Razmišljala sam i već ispušila jednu i upalila drugu.

-Hoćeš da se istuširaš? - trgnula sam se na taj glas.

-Mm, ne sad bih trebala i da krenem i to. - rekla sam i pogledala ga..

-Sigurna si.. Ne želiš da ostaneš? - odmahnula sam glavom.

-Možda odem danas i do one plaže.. - rekla sam svoju misao naglas.

-Pa oke.. Idem sa stobom, večeras ostajemo tamo i sutra će mo zajedno u školu- zbrzao je i nasmejala sam se.

-oke kako ti želiš... -

Nastavili smo da pričamo šta bi smo mogli tamo da radimo...






Ja se čak šta više plašim..





Plašim da ne uradim nešto pogrešno i da to ode u suprotnom pravcu..






-Poljubiću te ako mi ne idgovoriš na pitanje! - rekao je..

-Ček šta si re.... -
nisam uspela da završim jer su njegove slatke usne dotakle moje goreke, gorke od duvanskog dima..

Ljubio me je strasno..






Uzvraćala sam, ali sam ga odvojila.

-Moram da krenem. Kasnije ću doći po tebe. - rekla sam brzo i obukla svoj šorc, i otišla u njegovoj majci...






Pa bar ću imati nešto što je njegovo... Ako se bilo šta desi.... I ako me ostavi... Imaću bar nešto..







odjednom me je loš osećaj preplavio...







pa da... ja sam mu samo drugarica. on će imati devojku, naravno ženu, a zaboraviće na prijatelje....









-šta ako ostanem zauvek zaboravljena? -











vot/com

Just friends |myg|✔️Where stories live. Discover now