Izbezumljeno sam gledala u poruku koju sam dobila sa nepoznatog broja. Htjela sam odnijet u policiju da nađu taj broj i otkriju ko je to, ali.. Bojaala sam se. Bojala sam se, možda i jest Harryev broj, ali neću tek tako da ga uhvatimo. Možemo još da se 'ganjamo'. Povukla sam se, i nagela u stolici nazad stavljajući ruke iznad glave, zatvarajući oči i duboko uzdisajući. Spustila sam ruke, otvarajući oči, i pokušavajući zaboraviti na glavobolju koja je bila užasna! Nikad ovoliku glavobolju nisam imala. Ko zna čim su me nadrogirali. Udahnula sam duboko, podižući konačno dupe sa stolice, grabeći telefon lijevom rukom, a drugom se hvatajući za glavu. Samo čekam kad će mi eksplodirat!
''Idem prošetat, Lou hoćeš sa mnom? '' klimnuo je glavom, zabrinuto me gledajući, dok me glava rasturala. Došetao je do mene, i otvorio vrata izlazeći i čekajući me ispred. Okrenula sam se Tomu, i spustila glavu gledajući u pod.
''Izvini Tom, ne znam šta mi je jutros bilo'' podigao je glavu smješeći se..
''Nema frke'' lijeno sam se nasmijala, izlazeći i povlačeći kvaku a time i vrata sa mnom. Louis se nasmiješio kad me vidjeo otvarajući vrata kako bih izašla. Hladan vjetar me je lupio po licu, koža mi se naježila. Zakopčala sam crnu jaknu, stavljajući ruke u džep i čekajući Louisa, dok se spakuje.
..
''Ti treniraš fudbal? '' skoro kroz smjeh me Lou upitao, upirući kažiprst u mene, dok smo pričali. Lou je jak dobar frend. Podigla sam obrvu, i pogledala ga smješio se.
''Ček, ti misliš da sam ja nesposobna za fudbal? Misliš da ne znam ćerat loptu po terenu? '' Lou se smijao, ne progovarajući ništa.
''Pričaj jebo te patak'' nasmijao se još jednom, i oblizao usne.
''Šta znam, ne ličiš na fudbalera'' suzdržavao je smjeh, a ja sam se trudila da ga OZBILJNO pogledam ali nije bilo šanse. Cijelo vrijeme se smijao, i gledao me tak smješno da nije bilo šanse da budem ozbiljna.
''Pa ja i nisam fudbaler, ja sam fudbalerka'' klimao je glavom, ponovo pokazujući osmjeh..
''Kako sad ne ideš na treninge? '' okrenula sam se Lou-u, udišući vazduh, i na tren gledavši u nebo koje je bilo jako tmurno i oblačno.
''išla sam dok sam imala ove manje zadatke kod Simona. Pošto je ovo najveći zadatak, morala sam prekinut znaš. Ne mogu bit u isto vrijeme na dva mjesta'' klimnuo je glavom, gledajući u nebo..
''Jesi imala dečka? '' ponovno je okrenuo glavu prema meni, na šta sam se nsasmijala.
''Naravno, bila je too ljubaav koja'' prekinuo me riječima što me jako iznenadilo..
''je kratko trajala? Nije bila ni ljubav, nego trenutna privlačnost?'' namignuo mi je a ja sam stala gledajući u njega, ne pomjeraući se. Upravo sam to htjela reći.
''Izvini ti čitaš misli? '' uperila sam prst u njega, a on je podigao ruke i nasmijao se.
''ne mađijam ništa ovaj put'' ovaj put? nasmijala sam se i odmahnula glavom. Sviđa mi se ovaj lik. Dago mi je da je baš on moj partner. Heeej, pa i glava me prestala.
''Ti curu? '' okrenula sam se prema njemu, a on je spustio pogled, mjenjajući izraz lica..
''Um.. Da'' mahnuo je rukom preko lica, očigledno brisajući suze, a ja sam se zaustavila i prišla mu. Sklonila sam njegovu ruku, gledajući u suzave i plačljive crvene oči. Plakao je.
''Hej, šta je bilo? '' odmahnuo je glavom, očigledno krenući da nastavi dalje, al sam ga zaustavila stavljajući rukke na njegova ramena, i okrećući mu glavu prema mojoj.
