Igra zvana droga

Dio 1

Probudile su me tople sunceve zrake koje su se rasipale po mojoj kosi licu i tijelu. Prvo sunce ove godine zavirilo je u moju dusu tijelo um i najskrivenije dijelove srca. Proljece je, ovo je novi pocetak-pomislila sam. Nisam bila ni svjesna kakav preokret zapravo pocinje...

Spremila sam se i krenula u skolu. Put do skole mi nikada nije bio ljepsi. Stvari koje sam i uobicajeno vidjala imale su neki poseban neobican sjaj. Prolaznici su s osmijehon odgovarali na pozdrav kao da su svi bili srecni zbog proljeca.

Dosla sam u skolu i sjela pored Eme. Bila je raspolozena za divno cudo. U zadnje vrijeme bila je zamisljena ne bih rekla tuzna ali agresivna u pojedinim trenutcima. Odbijala je svaki kontakt s ljudima i sve ju je iritiralo.

Nisam htjela ni da ju pitam za razlog njene raspolozenosti. Pomislila sam da je sunce djelovalo i na nju te nisam htjela da je oneraspolozim pitanjima. Nisam znala pravi razlog njene srece.

Razmisljanje mi prekinu pogled koji je bio topliji i od sunca sjajniji od bilo cega. Bio je to Leon, moj drug iz razreda moja najveca podrska i oslonac i decko u kog sam bila "potajno" zaljubljena.

Pored njeg je hodao i Zejd, njegov najbolji drug i decko koji se muvao s Emom.

"Stigli su" sapnula sam Emi.

"Kako god"-odgovorila mi je.

Dok su se Zejd i Ema dosaptavali, Leon mi je prisao i stavivsi ruku na moje rame uz onaj najljepsi osmijeh pitao da li zelim doci veceras na zabavu koju organizuje s razlogom kako je i sam rekao "pa petak je".

Pristala sam i odlucila ici s Emom. Taj skolski dan je prosao brze nego ikad a ja sam jedva cekala da dodjem kuci spremim se i u svom najboljem izdanju odem tamo. U glavi sam slagala kombinacije odjece koje bih mogla obuci. Bila sam uzbudjena.

Smatrala sam tu zurku kao nacin da se zblizimo jos vise. Ema se opet vracala u staru depresivu pa nisam mogla dijeliti sa njom uzbudjenost koju sam osjecala.

Dosla sam kuci obukla malu crnu haljinicu, koznu jaknu i stikle. Krenula sam po Emu koja je po obicaju obukla crnu majicu hlace i patike...Nisam htjela komentarisati jer znam da bi se razdrazila a ne zelim da mi bilo sta pokvari vidno dobro raspolozenje.

Dosle smo tamo pozdravile se s ljudima iz razreda, a Ema se negdje izgubila sa Zejdom. Stala sam s djevojkama iz razreda i cavrljale smo o potpuno nebitnim temama a ja sam trazila pogledom Leona kojeg nigdje nije bilo. Hvatala me sve veca napetost jer se nije pojavljivao. Ispijala sam vino casu za casom i vec me bilo uhvatilo. Prislo mi je par moram priznati zgodnih i lijepih momaka ali samo sam okrenula glavu bojeci se da me Leon ne vidi jer sam zeljela samo njega.

Vidjevsi da Eme nema pomislila sam da je mozda vec otisla kuci pa sam i ja krenula. Dosla sam kuci i nisam mogla slusati pitanja roditelja te sam otisla u sobu i zaspala.

Ujutru rano Ema je dosla do mene, trebale smo prosetati mog psa Molly. Dogovorile smo se par dana prije ali ja sam zaboravila i glava me uzasno boljela...Spremila sam se i izasla uz prijekorne poglede ukucana. Odmah sam ju pitala zasto me ostavila i da li je ona vidjela Leona sinoc.

"Nisam ga vidjela"-nasmijala se i promrmljala nesto.

"Sta si radila"-uporno sam nastavljala.

"Ma ajde nije bitno, dala sam i dobila sam"rekla mi je cerekajuci se.

Nasmijala sam se ali ju nisam shvatila. Mozda i jesam ali nisam zeljela da priznam sebi da se desilo to. Hodale smo suteci, i nakon sat vremena hodanja sjele smo u "nas" kafic.

Otisle smo do wc-a, ja sam popravljala sminku a Ema je kidala cigaretu. Posmatrala sam ju. Izvadila je tamnu zelenu tvar i prstima je rasporedjivala po papiricu na kom je bio duhan iz cigarete zatim ju je srolala i zapalila.

"Otkad se drogiras?"

"Marihuana nije droga samo zelim da se popravim"-rekla je.

Prevrnula sam ocima shvatajuci neke stvari. Ponudila me ali odbila sam. Izasle smo i krenule kuci. Jedva je hodala i smijala se na gluposti. Bilo me stid uopce hodati s njom. Da li sto je zeljela ili sto je bila pod uticajem jointa pocela mi je pricati o sinocnjem dogadjaju.

"Spavala sam sa nekim od njih dvojice, mozda s jednim ili s obojicom"

Gomilala je rijeci da sam ju jedva razumjela ali shvatala sam o cemu govori.

"Trebalo mi je vutre bila sam prinudjena a oni su mi dali, hvala im,  krasni su zar ne?"-govorila je smijuci se.

Nisam mogla vjerovati da stvarno govori istinu, ubjedjivala sam sebe da laze da lupeta pod dejstvom droge. Tresla sam se.

"Znas da mi se Leon svidja kako si mogla kako kako..."nisam uspjela zavrsiti recenicu  sjela sam i pocela plakati a ona je suteci pravila novi joint. Bila sam ljuta, tuzna, povrijedjena i ko zna sta jos. Plakala sam kao nikada u zivotu. Zapalila je, povukla dim i ponudila i meni.

" Uzmi bit ce ti lakse, tu nije bilo ljubavi to je bila samo korist, uzmi ajde uzmi...".

Nije me morala dugo ubjedjivati zbog nekog inata prkosa ljutnje odmah sam uzela i ispusila sama sve do kraja. Oci su mi krvave i osjecala sam se slabo, ali u isto vrijeme bila sam ispunjena nekom praznom srecom.

Otisle smo do mene kuci. Roditelji su mi bili izvan grada i imala sam gajbu za nas dvije. Kupile smo mnogo alkohola i ukljucile nas najdrazi bend "Zabranjeno pusenje" i cijelu noc uzivale. Ispusile smo 11 jointa i nismo ni  bile svjesne sta radimo.

Zaboravila sam i na Leona i na ono sto mi je ona uradila. Prepustila sam se toj nekoj sreci i u trenutcima kada me pocinjala gristi savjest, palila bih novi joint i ponavljala "Marihuana nije droga, nije, ovo je samo analgetik, stedstvo za smirenje, ne mogu se navuci, mogu prestati kad zelim kao i cigarete mogu, mogu..."

Da sam bar bila upravu.

Ali nisam.Nisam cak ni bila svjesna kakav preokret pocinje i sta me zapravo ceka...