Njihova strana priče

1. - Priča iz Hrvatske.

Iris

Tog jutra me probudio alarm koji je glasno svirao. Preokrenula sam očima i umorno ga ugasila,još sam osjećala posljedice alkohola od sinoć. Lijepo sam rekla da ne trebam izlaziti prije nego što krećem na ovakav ozbiljan posao. Jebeno sam uzbuđena zbog ovog projekta. Boris je smislio stvarno dobru ideju.

Izašla sam iz svoje sobe te se lijeno odvukla u kupaonicu gdje sam obavila kratak tuš i oprala zube. Jednostavno sam se odjenula u crne traperice i krem košulju. Svoju dugu crnu kosu sam podigla u urednu pundžu jer mi se stvarno nije dalo sređivati ju. Nanijela sam nešto pudera te maskare samo kako bih prekrila posljedice svog kratkog sna i navukla krem štikle. Kombinacija je čisto izgledala dobro za onako kako sam počela jutro.

Popila sam kavu na brzinu jer sam shvatila da kasnim. Filip je izgledao kao netko tko ne voli kašnjenje. Mogla bih reći da je on prilično zgodan dečko. Shvatila sam da su Boris i on jako dobri prijatelji zapravo. A Aurora i ja smo se znale još od osnovne škole,stvarno smo se našli svi.

Uzela sam torbu gdje sam potrpala sve stvari koje su mi potrebne i izašla iz stana. Mrzila sam živjeti sama,kad bih barem mogla nagovoriti Auroru da preseli k meni... Bilo bi nam puno zabavnije.

Sjela sam u auto kad mi je zazvonio mobitel. Bio je to moj otac koji je sigurno htio provjeriti jesmo li počeli sa zadatkom. Od obitelji sam imala samo njega i mog brata blizanca te Auroru (ona se brojala jer smo mi kao sestre cijeli život). Moja majka je otišla,jednostavno je isparila negdje i nitko ju nikad nije ni vidio više. Tata ne voli pričati o njoj.

Moj brat Darko je bio stariji pet minuta od mene. Bio je pravi ženskaroš i žene su ga oduvijek obožavale. Kao tinejdžeri smo se puno svađali zbog toga. Stalno je vodio djevojke kući iako smo Aurora i ja živjele s njim u stanu tijekom srednje,tata je tad radio kao tjelohranitelj nekoj američkoj pjevačici i to je bio najduži period što nisam bila uz oca.
No,Darko se znao jako naljutiti kad bi se njegovo društvo motalo oko nas dvije. Uvijek nas je smatrao malenima iako je bio naš vršnjak.

Javila sam se tati koji je sad najvjerojatnije već bio na putu prema teretani.
" Reci." nasmijem se dok stajem na crveno.
" Jeste počeli?" upitao je.
" Idem prema fakultetu. Čujemo se poslije."
" Može. Javi mi sve." rekao je uz osmijeh te poklopio. Gurnula sam mobitel u torbu i nagazila na gas kad se zeleno napokon upalilo. Pred zgradom fakulteta je stajala Aurora i prstima prolazila kroz svoju smeđu kosu.

Izašla sam iz auta,mašući joj. Kratko me zagrlila i zajedno smo pošle unutra.
" Gdje su ova dvojica?" upitam dok se penjemo uz stepenice.
" Ne znam... Ja sam cijelo vrijeme čekala tebe." nasmijala se. Došle smo pred vrata biblioteke te ušle unutra. Prostorija je bila topla i ugodna,a za jednim od stolova u redu su sjedili Filip i Boris.

" Dobro jutro." svo četvero smo se nasmijali jedni drugima. Nas dvije smo sjele te su oni otvorili pet dosjea.
" Borisev tata je krim inspektor i pomogao nam je da dođemo do ovoga." Filip se nasmijao te nam poslao dva dosjea preko stola. Uzela sam jedan,prelistavši hrapavi papir.
Bila je to fotografija jedne plavokose žene. Imala je dugu plavu kosu te nekakve zelene oči koje su više bile nalik na zmijske. Izgledala je jako zlokobno.

" Woah.. Ova žena.." promrmljala sam na što se Filip nagnuo prema papirima.
" Nikad nećeš povjerovati što je ta žena napravila." nasmijao se te svojom mišićavom rukom okrenuo stranicu. Iznenađeno sam otvorila usta kad sam pročitala koso ispisana slova.
Tko bi rekao da je jedna žena sposobna ovo napraviti. Prošla sam prstima po svojoj narukvici prije nego što sam otvorila rokovnik i zapisala osnovne informacije. Naime,par-nepar je pao na mene i ja bih trebala obaviti prvi intervju u našem zatvoru.

Ime i prezime: Ana Cvitušić
Datum rođenja: 06.05.1985.
Mjesto rođenja: Split
Kazneno djelo: ubojstvo,pokušaj ubojstva i otmica
Spol žrtve: Ženski