INSANITY // Harry Styles - stopped

INSANITY // Harry Styles

Poglavlje 1.

INSANITY

Perspective of Sky

„Gospođo da li vam treba pomoć?" ponovno upita prodavačica u trgovačkom centru dok stoji sa druge strane zavjese dok ja navlačim vrlo usku haljinu poslovnu haljinu na svoje vitko i oblikovano tijelo.

„ Ne, ne evo upravo sam gotova." Kažem dok odmičem zastor te me mlada prodavačica gleda sa nekim strahopoštovanjem.

„Ova haljina vam stoji dolično." Mrmlja dok me odmjerava od glave do pete.

„Hvala vam." Kažem

„ Onda kupujete ovu?" Upita nakon nekoliko sekundi tišine.

Samo potvrdno kimnem glavom te ponovo ulazim u kabinu, povučem žarko crveni zastor i svlačim usku poslovnu haljinu francusko plave boje te dužine malo ispod koljena.

Popravljam svoju narančastu kosu te zatim još jednom prolazim svojim zelenim očima preko ogledala u kojem zadovoljno gledam uspješnu ženu u ranim dvadesetima kako svakog dana izgleda sve bolje i ozbiljnije dok joj dok joj njene oci otkrivaju mladost i veselje.

„ Ovo je za tebe tata." Kažem mrmljajući sama sebi u ogledalo. Uzimam haljinu u ruke te izlazim. Kupujem haljinu te još malo švrljam uokolo po prodavaonicama u potrazi za još kojom poslovnom haljinom.

Moje duge noge teškim koracima koračaju po pločniku dok prilazim Amaliji koja već pomalo nestrpljivo gleda u mene sa svojim smeđim očima dok desnom rukom popravlja svoju tamnu valovitu kosu da joj ne zakriva pogled na mene.

„Pa koliko ti treba?" već poviče dok sam još nekoliko koraka podalje od nje.

„Evo gotova sam." Kažem smiješeći joj se da ublažim taj njezin ubilački pogled.

„Zašto si me pobogu zvala pola sata prije da te odmah pokupim." Iznervirano promrmlja dok ulazimo u automobil. Bacam vrećice sa odjećom na stražnje sjedalo te se naslanjam na naslon suvozačevog sjedala.

„ Pa planirala sam onda izći iz trgovačkog centra." Prekine me.

„ Ali ti je opet nešto zapelo za oko, je li sam pogriješila?" Upita dok podigne desnu obrvu nakratko me pogledajući.

„ Da , mislim." Kažem nekako umiljato te se izvinem što toliko dugo čeka na parkiralištu.

„Stvarno bi se trebala uozbiljiti Sky ipak smo zadnja godina fakulteta." Kaže Amalija.

„Pričaj mi o tome , konačno. Još da nisam promijenila dva fakulteta i prije bih završila. „ Kažem dok se prisjećam svoje ludosti za dizajnom prije tri godine. Iskreno drago mi je da sam odustala , jer ipak moj otac to nije želio.

„Barem si vidjela svijeta." Nasmiješeno mi kaže dok se lagano krećemo prema mojoj kući se nalazi dosta podalje od tržnog centra.

„ Da istina , vidjela sam , samo ..." zastanem na trenutak te se prisjećam svih putovanja na koje sam išla te školovanje u Italiji.

„ Što samo?" Upita me te skupi obrve nakratko me pogledavajući.

„Samo Amalija , to nije ono što sam željela." Dovršim zamisao.

„Znam . Znam da ćeš sada pričati o tome kako ti promjene teško padaju i da se moraš brinuti za majku i obitelj od kad ti otac više nije ovdje s nama ,ali Sky." Prekinem ju

„Znaš ponekad pomislim da prije nego li dođeš i pričamo o tome da se konzultiraš s mojom mamo pošto znam da bi ona isto to rekla." Kažem te se obje nasmijemo.

„Možda zato jer je tvoja majka u pravu." Kaže podignuvši jednu obrvu te me na trenutak pogleda te zatim ponovno vrača pogled na put.

„ Da , da kako da ne. „ Kažem te jednostavno odustanem od rasprave sa njom jer previše je tvrdoglava da bi se išta moglo postići ovom raspravom.

Ona se pobjednički nasmiješi jer zna da ju nikad, ali nikad ne bi mogla pobijediti u takvim raspravama. Ipak je ona buduća odvjetnica. Rasprave joj idu fantastično i uvijek dominira.

Dok ja, što sam ja ? Psiholog. Zapravo ni to još nisam dok ne završim Filozofski fakultet. I što onda ? Kako dalje?

„ Sky, znam da se nećeš složiti sa time ,ali je možda je vrijeme da otiđeš od kuće , da se osamostališ." Kaže. Da znam , u pravu je vrijeme je ,ali kako mogu staviti majku samu. Znam da bi bila shrvana ionako ju je smrt oca previše potresla.

„Mislim da to nije dobra ideja, Amalija i sama znaš kakva je moja majka . Moj odlazak bi ju slomio na tisuću komadića." Kažem joj prisjećajući se situacije kada je policija došla da utvrdimo da li je to tijelo mog oca. Sjećam se koda se upravo sad događa mada je to bilo prije tri godine.

Sjećam se svakog trenutka , još uvijek osjećam onu bol i svaku suzu.

„Možda je vrijeme da prestati misliti što bi majka rekla na ovo, što bi rekla na ono , što bi tvoj otac mislio na to. Možda je vrijeme Sky da kreneš dalje da pustiš . Da jednom misliš na sebe i na svoje dobro. Ne govorim da tvoja majka misli loše , da te kvari već jednostavno Sky kad si zadnju puta izašla i dobro se provela ili kad si zadnji puta imala dečka. Imala nekog da te tješi da bude tu kad nitko nije. „ Kaže mi . Da u pravu je , ali ne mogu. Ne mogu ih pustiti. Ne još . Nije vrijeme. Uostalom sama sebi sam obećala da neću stati makar me to koštalo svega.

***

Hvala vam što pratite priču, nastavak je prepravljen 

Da li je ovako bolje? Ili da popravim samo greškice?

Voljela bih čuti vaše mišljenje 

Još jednom hvala vam na svemu

-ostali nastavci bit ce promijenjeni tijekom dana :)