INSANITY // Harry Styles - stopped

Insanity // Chapter 3. //

Insanity // Chapter 3. //

"Kuci sam." Viknuh dok skidam starke bacajuci ih na ladicu s obucom u hodinku.

"Kuhinja!" Povikne moja majka.

Samo u carapama krenem do kuhinje.Ulazim unutra skenirajuci cijelu prostoriju.

"Kako si?" Upitam ju.

"Uredu." Kaze sad potise.

"Oca jos nema.On enbi smio raditi toliko.Jednog dana umrijet ce zbog posla." Kazem dok sjedam an barsku stolicu u prostornoj kuhinji.

"Mah,nece jak je on." kaze dok se smijeska konacno se okrecujuci prema meni pruzajuci mi sendvic kojeg je do sad spremala.

"Evo." kaze dok ja samo zahvalno kimnem glavom uzimam sendvic te zagrizujem dok pokusavam ublaziti glad i javljanje mog zeluca.

"Kako ej prosao prvi dan na novom fakultetu?" Upita.

"Naporno,kao i svaki drugi fakultet." Kazem

"vec je naporno?" Upita me sa smijeskom dok sjeda nasurot mene na barsku stolicu.

"Da naporno je ,ali je lakse kad su i Amalija i Scott tamo.Nekako vrijeme brze prodje,predavanje prije zavrsi." kazem dok ponovno zagrizujem veliki komadi sendvica dok mi ostaci kukuruza padaju sa sendvica.Primjetim to pa spustim sendvic an tanjur ,uzimam salvetu kupeci kukuruz sa stola stavljajuci salvetu pored sendvica na tanjur po mogucnosti da ce mi jos zatrebati.

"Mogu zamisliti kako provodite predvanja." Kaze nasmijeseno vjerojatno se prisjecajuci svojih predavanja koje su bila prije vise od dvadeset godina.

"Mah da.." kazem ne otkrivajuci nista.Mada nista takvog posebnog ne radimo na predavanjima jedino sto radimo sve samo ne slusamo profesora koji nam predaje.

"Nadam se da to nece utjecati na ocjene na kraju semestra.Znas koliko to znaci tvojm ocu." kaze sad vec nesto ozbiljnije.

"Znam i necu ga iznevjeriti." Kazem dok dovrsavam svoj sendvic.

"Posliej izlazim sa Scottomi Amalijom." kazem dok mijenjam temu.

"Nemoj doci prekasno posto sutra cuvas Jacea.." kaze dok uzima tanjur te ga stavlja u perilicu za posudje.

"Necu ne brini." kazem dok ustajem.Poljubim ju u obraz te otrcim do svoje sobe.

Presvucem se  u obicne crne tajice i neku bijelu majcu sa bezveznim printom.Sjenem na kauc drzeci u krilu bijeli laptop prijavljujuci se na Facebook.

~.~

"Gdje si ti pobogu,zar uvijek moras kasniti?!" Vristeci oglasila se Amalija dok sam zatvarala  straznja vrata automobila.

"Sta se uopce cudi,to je Sky." javlja se Scott nasmijeseno.

"Ti suti,i tebe se mora cekati." Kaze koreci ga.

"veceras ne." usprotivi joj se dok ona daje gas te se ubrzo ukljucujemo u promet.Scottova i moja ulica bila je veoma prometna mada nije zivjelo mnogo ljudi ovdje vec su kroz ovu ulicu vladale precice do nekih velikih sredista u Londonu pa ih je mnostvo ljudi koristilo.

"Dobro,kasnila sam.Morala sam prije razgovarai sa ocem." Kazem te ih usutkujem.

"Kako je on?" Upita Scott.

"Mnogo bolje,ali ne odvaja se od posla." Kazem iskreno

"Mislila sam da ce prestati ankon srcanog udara ,ali jos se vise forsira i uopce ne pazi na soje zdravlje." priznajem dok Amalija uiaj pazljivo rijeci ne micuci pogled sa ceste.