INSANITY // Harry Styles - stopped

Insanity // Chapter 4. //

Insanity // Chapter 4. //

Hodam kamenitim puteljkom do kuce obitelji Mahone dok mi glava doslovno  puca.Neumorivo kao da je u najboljoj formi ,a ne zahrdjala vec nekoliko poduzih mjeseci.

Obitelj Mahone.Radisna troclana obitelj koja obozava malog Jacea koji boluje od leokemije.Naravno nije toliko strasno.Oporavlja se on i sve ,ali nikad nece biti kao sto je bio nekad.Podnosio je svoju bolest bolje od vecine ljudi koje su bolovale ili boluju od nje,ali sve sto je vise stariji.Sto vise dani prolaze.Jednostavno osjecam kako se mijenja.Naravno primjetila sam takodjer da njegovi roditelji takodjer mijenjaju svoje osobine koje su prije bile samo pohvalne nista vise.Samo pohvala.Uzdrzavati ,biti oslonac i ujedno ostati jak ne zaplakati kad vam dijete odvode u operacijusu salu dok bi se najradje bacili sa 10 kata nekog nebodera bila je stvar za koju sam im se divila i jos se uvijek  divim.Rijetki su toliko cvrsti.Vecina bi vec odustali kad bi im rekli da im djete ima samo 10 % da prezivi operaciju,ali oni nisu odustajali.Nisu se odvajali od svog djeteta dok su i u isto vrijeme  naporno zaradivali za preskupe operacije.

Vjerojatno se pitate od kud ih poznajem?Pa to i zapravo nije toliko podugacka prica.

Meni je bio potreban posao a nijima netko ko ce moci pricuvati Jacea kad nitko drugi nece moci.Nema tu niceg vise.Moj probem rijesavali su oni,a ja sam njihov.

Iz misli prekida me zvonjava mobilnog te ga uzimam u ruke javljajuci se na poziv ne gledaju tko zove.

"Molim" kazem promuklim glasom dok se jos pokusavam pribrati ne sjecajuci se skoro nicega sto se dogodilo juce.

"Sto je jucer ono bilo?" Upita dok pretpotsavljam kuka majci kako ju glavobolja ubija posto zacujem glas njene majke kako nesto mrmlja.

"Nemam blage,ne sjecam se niceg.Posljednje cega se sjecam je bilo to da smo plesale..i onda bum..sve u magli." kazem dok sutiram kamencic vec nekih metar-dva.

"Ni ja se ne sjecam bas najbolje,kao ni Scott ali se sjecam da si flertovala sa Stylesom." kaze promuko dok ja zastajem i sokirano razgolicavam oci ne vjerujuci u ono sto cujem.

"Ma daj nije istna." uvjeravam ju.

"Pa nisam toliko popila." kazem

"Ako cetri case vodke u koru od pola sata nije puno svakog,a za tebe pogotovo .Onda ja ne znam sta je to ' nisam puno popila'." mrmljala je dok se izgovorila jedno potise "Hvala." Vvjerojatno majci koja joj je pruzala neksto.Vjerojatno tablete protiv gavobolje.

"Cek stvarno?" Upitala sam zbunjeno krenuvsi daje sutirajuci kamencic .

"Vjeruj mi ,rekla mi je majka da sam dosla kuci kao najveca pijanica ikad." kaze pokusajuci se nasmijesiti ,ali ubrzo zamjeni smijeh jaukovanjem zbog prevelike glavobolje.

"Stvrano?" Upitam dok mi osmijeh bjezi sa usana dok lijevom rukom masiram slijepocnicu da glavobolja vec jednom splasne.

"Navodno nisi dosla s nama." kaze

"Kako mislis nisam dosla s vama?" Upitam ju

"Rekao je Scott da je on vozio kuci samo nas dvoje a da si ti nestala s videokruga i nismo te mogli nigdje pronaci." kaze objasnjavajuci mi.

"Cek kako sam ja onda dosjela u krevet." kazem

" Ne znam kako si dospjela u krevet ali znam da s nama nisi." kaze porprdno .

 Ma daj.Scott je takodjer bio pijan!" Kazem pokusavajuci ju uvjerti da sam vjerojatno stigla s njima kuci.

"Scott se sjeca vecine svojih postupaka.On nije bio toliko pijan.Zapravo nije se imao kad naiti jer je navodno imao zivahnu vecer." kaze dok zacujem glas njene majke " Amalija,o cemu ti pricas.Vi ste jos djeca.Kakva zivahna vecer." "Mama kakva djeca imam 23 uskoro 24 jos mislis da sam djevica?" upita ju posprdno.