Ja nisam pisac. Nikada to neću ni biti. Nisam baš sigurna ni da li ću umeti ovo da iznesem.
Pred vama se nalazi priča koja mi jede i hrani dušu u isto vreme punih 20 godina. Priča zbog koje sam živela i umirala sa svojih 17 godina. I dok sam kao i moji vršnjaci završavala školu, upisivala Višu, izlazila, zaljubljivala se, družila...ja sam imala još jedan život. Lepši i teži, nežniji i suroviji. Pokušavala sam da se borim sa vetrenjačama. Hvatala se u koštac sa stvarima kojima nisam dorasla. Beskrajno sam volela jedno posebno malo biće.
Sva imena učesnika ove priče sam promenila osim svog. Ostalo ću vam ispričati onako kako je bilo...ili onako kako sam ja doživela.
YOU ARE READING
Dečak iz sobe br.3
Short StoryBio je napušteno dete u Domu... A ja devojka sa snažnom željom da mu zadržim osmeh na tom lepom licu. Ovo je naša priča...