🤴KRALJ KOKAINA🤴✔

1.

-3,2,1!!!! Sretan rođendan.-deralo se u glas pola doma. Zovem se Kay i imam 16, zapravo danas slavim 17 godina... štičenica sam jednog doma. U sirotištu sam od svoje 10te godine, ali od tada za rođendan zaželim uvijek samo jednu želju. A to je da me moji ponovno uzmu.

To je se naravno trebalo dogoditi još prije 8 godina kada bi moja starija sestra navršila 18 i onda bi me ona posvojila, no ipak se to nije dogodilo... a ja ne znam gdje su svi moji nestali.

-Kay imaš posjetu- došla je do mene upraviteljica doma.-Što? Ja?- upitala sam je i izašla sam iz glavnog boravka, pratila sam je zbunjeno do njenog ureda. A onda sam ušla.-Mama!? Tata?!...-odmah su mi prišli i zagrlili su me. Nisam ni bila svjesna da ponovno grlim svoje roditelje. Njihov miris je i dalje isti. Iako majka mriše na prefin parfem i krasi je razni nakit...api i dalje je to moja mama.

-Ljepotice tako si narasla.-govorio je moj otac gladeći me po kosi. Nisam mogla vjerovati da predamnom stoje moji roditelji. Nikada se nisam prestala nadati da ću ih ponovno vidjeti.-Dušo jesi spremna da nam se vratiš?- upitala me je mama.-Ništa na svijetu me ne bi više usrečilo.-rekla sam i zagrlila sam je.

-Hajde vozać nas čeka.

Rekao je moj otac. Vozać? Naravno da nisam imala pojma o čemu se ovdje radi što se događa. Zašto se ćudim? Pa zapravo jedini razlog zbog kojeg sam ja završila u domu je taj što mi nismo imali novaca i jednostavno me moji roditelji ne bi mogli hraniti, stoga kako bi mi osigurali topli dom i hranu morali su me poslati i dom.

-Vozać? Lijep nakit? Što se događa ovdje?

Upitala sam kada smo ušli u prekrasan automobil. Moji roditelji su se pogledali i nasmješili jedno drugome.

-Dušo naš naćin života se skroz promjenio, zapravo živimo potpuno suprotno nego prije nekoliko godina.

Rekao je moj otac.

-Kako, što ste opljačkali banku?

Znam koliko je to glupo zvučalo kada sam to rekla ali nekako nisam vidjela drugi način.

-Ne dušo, partner tvoga oca je od nas tražio da mu damo da se uda za tvoju sestru a on će nama omogućiti sve u životu.

Ubacila se mama u razgovor.

-Dakle prpdali ste mu moju sestru?!

Upitala sam začuđeno.

-Ne, nikako...oni su bili u vezi kada nas je pitao da se zaruče i onda smo pristali. Vjeruj nam tvoja je destra presretna. Ne žure s vjenčanjem nego jednostavno uživaju u životu.

Rekla je. Uskoro se auto zaustavio ispred ogromne vile. Kapija se sama otvorila. Ispred ulaza u vilu stajala je moja sestra. Oči su joj bile pune suza. Bila je presretna što me vidi. A ni ja nisam mogla obuzdati svoje suze. Čim se auto zaustavio potrčala sam joj u zagrljaj.

Ni jedna ni druga nismo mogle zaustaviti suze. Uskoro u zagrljaj su se pridružili i naši roditelji. Ponovno smo svi zajedno. Ni sama nisam bila svjesna kako je sve lijepo krenulo. U domu su vjerovatno svi znali da će  se ovo dogoditi i zbog toga su željeli da slavimo moj rođendan jedan dan ranije.

-Imam toliko toga pričati sa vama.

Rekla sam uzbuđeno dok smo ulazili u kuću. Sestra me je prije svega odvela u moju novu sobu kako bi se osvježila.

-Ljepotoce moja. Izrasla si u prelijepu djevojku.

Govorila je grleći me. Falila mi je ona. I svi naši trenutci koje smo propustili.

-Ovdje sam ti donjela nešto odjeće kako bi se obukla poslije kupanja, a sutra će ti donjeti novu garderobu.

Rekla je. Još smo se jednom zagrlile.