Žena u bijelom

Prvo poglavlje

Mislila sam da će žena na mom licu odmah pročitati da lažem. Lice mi je gorjelo, a glas bio drhtav. Doista sam bila loša lažljivica.

„Svadba je za četiri mjeseca, ali ja sam već počela gledati vjenčanice" pripremila sam čitavu priču u detalje. „Treba početi na vrijeme" dodala sam s osmjehom.

„Vjeruj te mi, to vam je čak i kasno. Ima djevojaka koje dođu godinu dana ranije" rekla je prodavačica dok smo koračali prema sredini salona: prodavačica i ja, a iza nas Ena.

Bio je to jedan od najvećih salona vjenčanica u Sarajevu. Drugi koji smo posjetile i prvi u kojem sam ja glumila mladu. Ena je to već maestralno odradila dva sata ranije. Bilo je to doista jedinstveno iskustvo. Svuda oko nas bili su nizovi bijelih haljina i meni je srce zatreptalo. Zar to nije bio san svake djevojčice?

Ena je sjela na sivi kauč, dok smo prodavačica i ja u detalje raspravila šta i kako želim da nosim: dugu, čipkanu vjenčanicu sam kratkim rukavima. Dobro sam pretražila internet prije ovoga i na telefonu joj pokazala nekoliko fotografija koje su mi se sviđale. U dvije sedmice koliko je prošlo od naše odluke postala sam stručnjak za svečane haljine.

Deset minuta kasnije bila sam u kabini za presvlačenje, a prodavačica mi je pomagala zakopčati rajfešluz.Haljina je bila tačno onakva kakvu sam htjela. Osjećala sam se kao princeza.

Podižući donji dio haljine kako bi mogla nesmetano hodati, iskoračila sam napolje.

„Vau" rekla je Ena. „Izgledaš prekrasno!"

„Stvarno vam stoji kao salivena" dodala je prodavačica.

„Još kad bi samo..." zaustavila sam se na vrijeme, ali Ena je znala šta sam željela reći: Još samo kad bi se doista i udavala.

Napravila sam okret kao na plesnom podiju. „Tako se dobro osjećam u njoj".

„Kao salivena" ponovila je prodavačica.

„Amra?!" ukopala sam se istog trena čuvši svoje ime.

Haljina je odjednom počela da me steže. Okrenula sam se i vidjela kolegicu s posla kako skida sunčane naočale i ulazi u salon. Požurila je prema meni.

„Pa ništa ne govoriš!" Alisa je prišla i zagrlila me. „Ništa ne govoriš!" ponovila je kad se odmakla i veselo podigla kažiprst prema meni. „Ušutila se, ušutila!"

Otvorila samusta da nešto kažem, ali mi je mozak bio potpuno prazan.

„Sad prolazim pored izloga i koga vidim unutra? Amra, Amra... baš si me obradovala".

„Zdravo" uspjela sam progovoriti.

Iza Alise, Ena me je prestravljeno gledala.

„Ko? Šta? Kada? Kako? Sve mi reci!" zahtjevala je Alisa.

Usne su mi se razdvojile da kažem istinu, ali samo su izlazile laži.

---- 

nastavak uskoro...