-Secret- /Ante Rebić/

four.

-Ante Rebic-

"Spremna?"- upitam i ulazim u Lucinu sobu. Sjedi na stolici za svojim stolom i zavrsava cesljanje svoje duge smedje kose.

"Jesam."- odgovori. Na sebi ima crnu adidas duksu i crnu adidas trenirku. Adidas joj je velika ljubav i uvijek me pljuje kad obucem nesto nike-ovo.

"Ajmo onda."- nasmijeseno kazem i izlazim iz sobe, a ona za mnom.

Potiho izlazimo iz kuce, jer deset je sati i Lisa i Lovre vec odavno spavaju. Ne zelimo ih buditi, a i ovo nije prvi put da se tako iskradamo.

"Uzmi kljuceve"- sapnem dok uzimam nase jakne sa vjesalice. Iako nam i nece biti potrebne zbog grijanja u autu, za svaki slucaj uzimam.

"Imam ih."- uzvikne i zakljucava kucu nakon sto je izasla.

Posto sam nedavno dosado sa treninga, auto mi je parkiran u dvoristu. Luce trci u auto i vice kako joj je hladno dok ja lezerno dosetam sa osmijehom na licu. Ludaca.

"Kao da si prvi put na zimi."- kazem nasmijeseno. Sjedam u auto i vezem pojas kako bi mogli krenuti.

"Oliver?"- upita sa smjeskom dok pali auto. Klimam glavom.

"Ostao je jos od zadnji puta kad sam te vozio na fakultet."- odgovorim.

"Znala sam."- sretno uzvikne.-"Znala sam da ga potajno slusas."

"Brbljavice."- kazem.-"Previse pricas. Moram te nekako usutkati."- odgovorim. Razmisljam par sekundi kako da to uopce izvedem.

'A da ju napokon poljubis' govori mi glasic u glavi.

'Zacepi'.

"Sto kazes na megic?"- upitam. Osmijeh joj se prosiri licem i zjenice joj se prosire.

"Da, ajme da."- odgovori.-"Nisam bila u megicu sto godina."- doda.

"Onda idemo."- kazem i dodam gas.

Vani je noc, nema nigdje nikoga, tako da se mogu povesti malo jace. Ovo cesto radimo. Samo sjednemo u auto i vozimo se bez ideje gdje cemo.

Kroz pet minuta smo vec u megicu i nakon sto parkiram auto krecemo unutra. Pridrzim joj vrata dok zajedno ulazimo. Osjecam vec poglede na sebi i svi su primjetili Antu Rebica.

Dolazimo naruciti i primjetim kako na salteru radi nega simpaticna i lijepa djevojka. Ne bih joj dao vise od 20 godina zasigurno.

"Dobro vecer, izvolite."- kaze sa blagim smjeskom.

"Sto ces ljutice?"- upitam.

"Isto sto i ti, znas sto jedem."- odgovori. Opet je nadrkana i sigurno zato sto mi se cura nasmijesila.

"Dajte mi dva Mc Chicken menia, sa coca-colom i dva Mc Flurry-a sa Twixom."- odgovorim. Maja, zaposlenica koja uzima nasu narudzbu lagano se nasmijesi. Odlucim malo zakuhati situaciju, samo kako bih nanervirao Luce.-"Mogu li uz sve to dobiti i tvoj broj?"- sarmantno upitam.

Maji se lice zacrveni i siguran sam da joj je neugodno. Luce se takoder crveni, ali od ljutnje. Bingo, sad ju imam. Obozavam ju zajebavati, a ovo ce biti pun pogodak.

"Izvolite Vasu narudzbu."- odgovori, uzima papiric te ga ubacuje u vrecicu. Njen broj, koji cu i ovako baciti u smece jer mi ne treba za stvarno.

"Hvala, ugodna vecer ljepotice."- namignem te se uputimo prema izlazu. Luce bijesna izlazi i za sekundu je u autu. Sva sreca sto jos nema polozen vozacki, inace bi me ostavila ovdje, mogu se kladiti.

"Izvoli ljutice."- pruzam joj hranu koju uzima bez rijeci i krece jesti svoj pomfri.

Cijelim putem sutimo. Luce je bas, bas ljuta sto se da primjetiti i zapravo nisam mislio da ce ju to tako razljutiti. Teoretski nema ni razloga da bude ljuta.