-Ante Rebic-
"Dobro jutro"- veselo viknem i ostavljam poljubac na licu moje drage 'majke'.
"Netko je dobro spavao nocas?"- upita sa smjeskom.
"Cak i jesam."- odgovorim. Lijepo sam se naspavao i jutarnje sunce mi je popravilo raspolozenje.
Uzimam salicu iz ormarica pa u nju sipam kakao i mlijeko. Stavljam u mikrovalnu na jednu minutu i naslonim se na ormaric cekajuci.
"Gdje je Luce? Zar jos spava?"- upitam.
"Znas da je ona velika spavalica."- slegne ramenima.-" Ali mogao bi ju probuditi."- pogleda me i namigne sa smjeskom.
Nasmijem se pa nakon sto cujem zvuk mikrovalne uzimam salicu i krenem prema stepenicama. Cujem jedan pobjednicki smijesak iz kuhinje, no odlucim ga ignorirati.
Znam kako Lisa oduvijek masta o meni i Luce zajedno, ali to se nece desiti. Ne zato sto ne zelim, vec zato sto se mogu kladiti da Luce to ne zeli. Predugo se znamo, zapravo citav zivot, iskreno sumnjam da bi to funkcioniralo.
"Ustaj."- ulazim u sobu, ali Luce je vec budna i sjedi u krevetu sa mobitelom u ruci.
"Kasno palis momce."- izbelji mi se. Sjedam pored nje i bacim pogled na njen mobitel.
"Zasto se dopisujes sa Pjacom?"- zbunjeno upitam.
"Zasto ne?"- upita. Zato sto ne. Sta se ona uopce ima dopisivati sa njim.
"Samo sam pitao, svadalice."- odgovorim.-"Sto cemo raditi danas?"
"Zar nemas trening?"- upita. Klimnem glavom.-" Pa ti ides na trening, tako da bih ja mogla napokon u miru uciti."
"Mozes li prestati biti takav streber. Test ti je za tjedan dana."- odgovorim. Odmahne glavom, uzima moju salicu te bjezi dole na dorucak. Prevrnem ocima te krenem za njom. Ljencina, svako jutro mi mora ukrasti moju kavu.
"Vracaj to ovamo. Jesi li me cula?"- vicem za njom.
"Zaboravi."- dere se sa smjeskom. Iako je tek deset sati ujutro, ta mala ima energije. Uvijek je puna pozitive i to je ono sto mi se svidja najvise kod nje.
Sjedam za stol u kuhinji, odmah pored Lise, a Luce sjeda nasuprot mene. Pogodim ju bombonom iz kosare koja se nalazi na stolu, no spremno se izmakne.
"Prekinite sa prepucavanjima rano ujutro. Koliko godina imate?"- Lisa upita.
"Ljubavi, zar nije bolje to nego da ih gledamo kako se ljubakaju za stolom."- odgovara Lovre, Lucin otac.
Preokrenem ocima, dok se Luce crveni kao paprika. Iskreno, navikao sam na takve komentare. Ne prestaju od kad smo napunili 18. Mene to cak i ne smeta, ali Luce puca svaki puta.
"Mozete li vec jednom prestati?"- ljutito upita. Rekao sam vam.
Svi troje se nasmijemo, a Luce se histericno pokupi u svoju sobu. Ljutica, eto upravo tako bi ju opisao.
Ponekad se i sam zapitam kako bi zapravo bilo poljubiti Luce. Istina je da uvijek dobivam mazenje ili pusu u obraz, ali to je nista. Sasvim bratsko - sestrinski odnos.
/flashback/
-18. rodendan-
"Ovo je bilo savrseno."- bacam se na krevet pored Luce nakon sto smo dosli iz disco kluba u kojem smo slavili nas rodendan. Oboje smo podosta pijani i hvala Bogu na vozacu kojeg nam je unajmio njen otac.
Okrenem glavu prema njoj i pogledam ju. Lezi kao mrtva i zuri u jednu tocku na plafonu.
"Voljela bih da odemo do zvijezda. Zajedno."- kaze te se okrene prema meni i uhvati moj pogled.

ESTÁS LEYENDO
-Secret- /Ante Rebić/
Romance"I know it's you and it's gotta be you; I just don't know how to make it happen." - A.R.