Trust me [Teacher/student]~ CRO~

Chapter thirteen

"Gospođice Thompson, molim vas da obratite pozornost na satu."
Iz transa me probudila opomena profesora biologije. Već sam rekla da ne volim biologiju pa ponekad odlutam, no to bude samo na par minuta. Ovog puta to lutanje se odužilo na pola sata. Cijela sam rastresena zbog svega što se odvilo jučer. Sinoć sam jedva zaspala jer nikako nisam mogla prestati razmišljati o onom što se dogodilo jučer na stepenicama. Dobro, točnije na zidu. Nije mi se sviđala činjenica da me David kao ništa pritisnuo na zid, još mi se manje sviđalo to što mi se sviđao osjećaj njegova tijela pritisnuta o moje.
Jutros su me Jason i Jackie pokupili ispred moje kuće. Nisam im rekla da više ne živim u njoj. Jednostavno nisam znala kako bih im rekla da živim sa našim profesorom. To je krivo.
Zvonilo je zvono za kraj sata i označilo početak velikog odmora.
U kantini sam se našla sa Jackie i Jasonom koji je odmah počeo nešto blebletati o nogometu što mi se stvarno nije dalo slušati pa sam se isključila.
"Dobro, slušate li vas dvije mene uopće?!" Upitao je iznervirano iznenada zbog čega sam ispustila komad pizze kojeg sam grickala.
"Ti" pokazao je prstom na mene "si čudna od jutros. A, ti" sada je uperio prst prema Jackie koja je u ruci držala mobitel "si čudna još od prošlog tjedna . Objasnite mi što se događa." Oh, Bože.
"Da, Jackie kao da si odsutna cijelo vrijeme, što nije u redu?" Upitala sam nadajući se da ću skrenuti pažnju sa sebe.
"Pa, društvo, viđam se sa nekim." Objavila je, a Jasonu i meni otpala je vilica do poda. Šokirani smo je gledali neko vrijeme dok nije rekla da se priberemo jer ljudi počinju gledati.
"Tko je on?" Jason je prekrižio ruke i namrštio se. Da ga ne znam rekla bih da je ljubomoran, ali to je Jason.
"Ej, 'oladi. Ni ja se ne miješam u tvoje ljubavne pothvate za koje samo Bog zna koliko ih ima." Sada je ona bila iznervirana. Ja sam stajala ukipljena gledajući čas jedno čas drugo, bilo je kao da igraju tenis.
"Hej, hej, smirite se." Pokazala sam im rukama da se stišaju.
"Jason ne moraš odmah biti iznerviran. Trebaš vjerovati Jackienoj procjeni. A ti, Jackie ne trebaš se ljutiti na Jasona. Samo je zabrinut za tebe kao i ja." Na licima sam im vidjela da popuštaju i napokon su kimnuli.
"Zove se Alex i ne ide u našu školu, ali zaista je dobar momak. Izašli smo jednom i stalno se dopisivamo." Wow, bila sam sretna zbog Jackie, ali i iznenađena.
"Oprosti, Jason, obećavam da ću od sada obraćati pozornost na to što pričaš."
Ovo je za dlaku prošlo, ali neću vječno moći skrivati da sam postala cimerica sa našim zgodnim profesorom.

***

Došla sam malo kasnije doma jer sam otišla sa Jackie i Jasonom u McDonald's. Njih dvoje se
definitivno čudno ponašaju, a ja sam odlučila saznati zašto.

Ispred kuće sam vidjela Davidov auto što znači da je doma. Stavila sam ključ u bravu i okrenula ga. Jučer kada mi je pokazivao kuću nisam bila sigurna hoću li moći zapamtiti gdje se sve nalazi, ali sada dok sam se uspinjala ka svojoj sobi shvatila sam da znam gdje je koja prostorija.
Kada sam se presvukla i ostavila torbu u sobi spustila sam se u kuhinju u nadi da ću pronaći Davida. Nadam se da se neće ljutiti što kasnim i što mu nisam poslala poruku gdje sam.
iskreno, sasvim sam zaboravila na njega. Kao i jučer u kuhinji i dnevnom boravku nije mu bilo ni traga, ali danas sam odlučila potražiti ga na katu. Njegova radna soba je bila odmah do moje sobe, a njegova spavaća je bila nasuprot. Prvo sam otišla u radnu sobu jer sam
mislila da će ispravljati neke papire ili slično. Lagano sam pokucala i pričekala da me pozove unutra, a kada se to nakon nekoliko sekundi nije dogodilo stisnula sam kvaku i ušla. Dočekao me miris knjiga i namještaja koji se miješao sa osvježivačem zraka. Pretpostavila
sam sa da on ne boravi često ovdje jer je pomalo zagušljivo. Tiho sam zatvorila vrata i otišla do njegove sobe. Ponovila sam kucanje, ali opet nisam dobila nikakav odgovor. Čudno. Auto mu je vani po svemu sudeći trebao bi biti kod kuće.
“David.” zazvala sam ulazeći. Prvo sam pomislila da spava, ali onda sam ugledala netaknut krevet. Njegova soba bez problema bi se mogla nazvati ‘pravom muškom’ sobom. Sobu su jedino sačinjavali veliki crni krevet i masivi ormar. Začula sam puštanje vode, a odmah zatim su se
vrata njegove kupaonice otvorila i on je izašao. Jednim ručnikom oko vrata, a drugim nisko oko struka izgledao je božanstveno. Kapljice vode polako su se spuštala niz njegova mišičava prsa. Kako netko može biti tako zgodan. Mislim,zar nije to ilegalno?
“Hanna?” podigla sam pogled na njegovo lice i vidjela da je definitivno iznenađen što me vidi u svojoj sobi.
“Ja, ovaj… samo sam…” počela sam mucati ne znajući što reći. Brzo sam mu okrenula leđa i prekrila si oči.To je bila jako glupa reakcija s obzirom da sam ga već pošteno odmjerila, ali
to je bio način da sakrijem crvenilo koje je palilo moje obraze.
“Oprosti, kucala sam i kada nisi odgovorio- zabrinula sam se.” brzo sam govorila nadajući se
da se neće naljutiti, a onda sam začula njegov smijeh. Zbunjeno sam se okrenula i pogledala ga. Mislim,zar se ne bi trebao ljutiti, a ne smijati se?
"U redu je Hanna, ne brini. Događa se."
"Događa se?" Prekrižila sam ruke i upitala sa podignutom obrvom.
"Znači, često imaš ovakve susrete?" Moj ton je bio zajedljiv. "Samo me zanima; jesu te osobe s kojima imaš 'susrete' inače srednjoškolke koje žive s tobom?"
Odmahnuo je glavom smijući se.
"Ne. Oprosti, krivo sam se izrazio. Ono što sam mislio je da bi se ovo kad tad dogodilo. I nemam običaj ovdje dovoditi djevojke."
"Kako god." Okrenula sam se na petama i izjurila iz sobe. Iza sebe sam čula da me zove, ali sam se pravila da ne čujem i ušla u svoju sobu. Htjela sam lupiti vratima svom snagom, ali nisu i vrata ništa kriva. Bila sam ljuta na njega, ne zbog ovog sada nego zbog sve inače. Da on nije rekao mojim da mogu ostatu s njim ja se ne bih sada ovako osjećala. Sinoć bih se lijepo naspavala bez razmišljanja o njemu i cijeli dan bi bio bolji. Ali svjedeno nisam mogla spriječiti osmijeh kada sam pomislila na to što je rekao kako ne dovodi djevojke kući.