Ti pogledaš mene, ja pogledam tebe. Ti se nasmiješ, ja se nasmijem. Sjećaš se?
Zidovi male prostorije vidjeli su više ljubavi u njihovim pogledima, negoli svi aerodromi zajedno.
No, ljubav ponekad nije dovoljna. Nije dovoljna ni kemija. Pa ni prijateljstvo, povjerenje.
Dopustili su izlikama da se prepriječe između njih.
Sada nije pravi trenutak.
Ne mogu ja to.
Što će ljudi reć?
Ta odluka nije na meni.
Kako ću donijeti takvu odluku?
Previše pitanja, premalo odgovora.
Previše misli, premalo izgovorenih riječi.
Previše ljubavi, a premalo borbe.
