Promatrala je kako se nebo stapa s morem. Sto nijansi plave u jednoj slici. Oduvijek je voljela plavu boju. Bilo je nešto smirujuće u njoj. A onda je pronašla svoju najdražu nijansu plave u njegovim očima. Bokun mora, bokun neba, rekli bi. Utapala bi se u tim plavim dubinama koje bi ju uvijek znale smiriti, ohrabriti. Toga dana sve je bilo u nijansi plave. Njegove oči, košulja, pa čak i zidovi prostorije u kojoj su se upoznali. Nebo je bilo bez ijednog oblačića, potpuno plavo. Nije ni mogla sanjati da će taj plavooki dečko postati njezina slabost. Nije mogla ni zamisliti da će u njemu pronaći sve ono za čim je tragala. No, da li je to dovoljno za happy end?
