Medena #3》Ante Rebić

~2~

"Bako a kad će se mama i tata probudit? Jako mi fale"-upitala me moja najdraža princezica sa suzama u očima.

"Ljubavi moja ne znam što da ti kažem nadam se uskoro. Dođi idemo do doktora da te pregleda pa onda idemo kod mame i tate"

Nije ništa rekla nego je samo kimnula glavicom i dala mi ruku. Došle smo do Marinovog ureda te sam pokucala

"Naprijed"

"Dobar dan"

"Dobar dan gospođo Rebić. Recite?"

"Ma dovela sam malu da ju pregledate malo"

"Dobro. Šta je bilo? Hoćeš mi ti reć Anteice?"

"Pa kad krenem brzo trčat onda me glava jako boli i krene se sve oko mene vrtiti"

"Ahaaa ajde sjedni mi tamo na stol da te pregledam može?"

"Da"

Odskakutala je na stol te je Marin otišao do nje i pregledao ju.

"Nemate razloga za brigu samo je posljedica nesreće koja će s vremenom nestajat. A ti malena nemoj brzo trčat i moraš pit malo više vode."

"Ok. A kad će se mama i tata probudit?"

Nakon što ga je to pitala promijenio je izraz lica

"Ajde odi ti do sa sestrom do mame i tate a meni treba malo baka"-o joj nike valjda loše?

Chiara je otišla sa sestrom do intezivne na kojoj su bili Tina i Ante

"Gledajte nisam ovo htjeo reć pred malom jer bi joj sigurno dao lažnu nadu ali danas je Ante pomaknuo ruku dok sam obavljao vizitu"

"Barem ima nekog pomaka. A Tina?"

"Na žalost nikakvog pomaka nema"

"U redu. Hvala ti"

Krenula sam van ali je uletjela Chiara u ambulantu

"Baka baka baka mama se je probudila"

"Šta?"-rekli smo u isto vrijeme Marin i ja

Brzo smo otišli do intezivne i ugledali budnu Tinu

Marin Škalamera

Zatekle su me Anteine riječi i brzo sam otrčao na intezivnu i ugledao budnu Kristinu. Dok sam nju pregledavao Ante je polako otvarao oči,pa ovo je čudo pogledao sam prema van ali Antea nije vidjela šta se događa kao niti Nediljka.

"Kristina kako se osjećaš?"

"Dobro. Malo me glava boli"

"To je sasvim normalno,a vi gospodine Ante?"

"Dobro sam. Gdje je Chiara?"

"Smirite se,tu je vani sa bakom"

"Kako je ona?"-upitala me Kristina

"Ona je sasvim u redu. Već je 4 mjeseca kod kuće"

"Oh dobro je onda. Možemo li ju vidjet?"

"Naravno"

Izašao sam van i krenuo prema Nediljki i maloj

"Kako je?"

"Antea dođi sa mnom"

Uzeo sam ju za ruku te dao Nediljki znak da krene i ona

"MAMAAAAA TATAAAA"

"Ljubavi naša"

"Jako ste mi falili"

"I ti si nama princezo"

"Nećete više spavat?"

"Nećemo. Kako si ljubavi tatina?"

"Dobro. A tata idete vi doma?"

"Još ne svijete."

"A kad će?"

"Sutra će ti doć doć doma oboje"

"Jeeeeeeeeee"