FALLEN ANGEL >hrv<

"Chapter TwentySix- 'Can I kiss you?'"

Sto se dogodilo? Kako da to prekinem? Zasto sve mora biti toliko komplicirano?!

Vidjela sam da je Zayn zatvorio oci na nekoliko trenutaka i odjednom je bio u normalnom stanju, hodao je-- nije bio iznad tla. No, zato je Edward jos uvijek 'lebdio'. Zayn mu se nasmijesio i poceo hodati prema meni tih nekoliko metara. Vec sam ga mogla vidjeti Edwarda kako preokrece ocima, sto jedino i moze u ovoj poziciji. Dok sam se ja smijala Edwardu, Zayn mi je prisao preblizu. Kako se uopce uspio 'osloboditi'?

"Objasnit cu ti sve kada se vratimo." Kratko mi je izgovorio pored uha. Cim sam osjetila njegov topli dah na mojoj kozi, najezila sam se. Lagano sam kimnula glavom, te se odmaknuo korak od mene. "A sada bih te molio da izađes jer ovo sto kanim uciniti, nije bas za tvoje oci." Gledao me je ravno u oci, sto me je natjeralo da skrenem pogled.

"Sto ces mu raditi?" Pitanje mi je jednostavno pobjeglo. Zasto bih se ja uopce brinula za ovu zivotinju od covjeka? Ma necu zivotinje vrijeđati. Uhvatila sam Zaynov zacuđeni pogled te sam slegnula ramenima.

"Svasta." Rekao je, okrenuo se na peti koracavsi prema Edwardu koji je jos uvijek u pozi trcanja visio u zraku. Ipak sam ga poslusala te prisla crvenim vratima. Taman kada sam dotaknula kvaku i krenula ju okrenuti, zacula sam Zaynov smijeh. Zasto se on smije? Natjerala sam samu sebe da okrenem glavu jer sam mogla svasta ocekivati, ali kada sam ga ugledala stojao je pola metra udaljen od njega s rukom na bradi i smijao se. Koji mu je vrag?

"Izađi ti. Samo sam mu malo zavirio u misli." Jos se jednom cuo njegov gromoglasan smijeh. Da bar i ja to mogu. Mislim na citanje misli, naravno. Poslusala sam Zaynove rijeci i -nakon sto sam naravno otvorila vrata- izasla. Hodala sam kroz mracni dugi hodnik s rukama u dzepovima. Razmisljala sam o svemu dok sam koracala prema nasoj kuci. Nesvjesno sam se nasmijesila cim sam spomenula 'nasu' kucu. Sto se događa sa mnom? Jos jucer sam izbjegavala njegove dodire i zagrljaje. Sto se danas dogodilo? Vjerojatno trenutak slabosti. Da, to je -trenutak slabosti. Mozda mi je bas taj trenutak slabosti i njegov zagrljaj pomogao da se pojavim pred onim 'covjekom' kako bih spasila prijateljicu. Kad smo vec kod prijeteljice... Uzela sam mobitel iz dzepa i nazvala Amelia. Zvoni... Jos zvoni...

"Halo?" Cim sam cula njen glas s druge strane slusalice, odahnula sam.

Zayn's P.O.V.

"Jos se samo jednom usudi pojaviti preda mnom. Mislio si da si jaci od nas dvoje? Oh, grdno se varas, prijatelju. Ona nije obicni nefil." Govorio sam u facu zavezanome Edwardu. Ljutito je gledao u mene i trgao se pokusavajuci se osloboditi. Nasmijao sam se na njegove pokusaje oslobađanja. Zavario sam stolicu, nema sanse. Njegov zrak ne moze nista protiv moje vatre. Brz mozda je, ali snazan nije. Niti snalazljiv. Bas se pitam kako je on to nas mislio pobijediti. Sam?

"Nego sto je?" Upitao me sa ogorcenosti u glasu. Hah, cak ni ne zna nista.

"Ona je moja djevojka." Nasmijesio sam mu se u facu i polozio dlanove na rukohvate stolice. "Moja!" Rekao sam glasnije i razvukao jos veci osmijeh. U njegovim ocima se mogla vidjeti vatra, kao ova moja dok sam mu malo prije palio leđa. Ljut je, strasno. Nije valjda da mu se pocela sviđati? Eh, pa sorry frende, ali ona je moja.

"To znam." Prevrnuo je ocima i naslonio se na stolicu odustajuci od pokusaja oslobađanja. Ma je li moguce da on nesto zna? Cak i jest...

"A sada mi obecaj nesto, inace neces dobro zavrsiti." Potiho sam mu govorio iako nas nitko nije mogao cuti. Kimnuo je glavom prema meni te sam nastavio dubokim tonom. "Maknut ces se od nas. Nicole i mene i svih nasih bliznjih. Dosta si joj suza zadao. Ja ju ne zelim vise gledati kako place zbog nekakvog kretena kao sto si ti. Nađi si drugog nefila, nju i mene ostavi na miru." Nasmijao sam se kada sam skuzio strah u njegovim crnim ocima. Boji me se? Veliki Edward me se boji? Sto se to odjednom promijenilo?