FALLEN ANGEL >hrv<

"Chapter Eleven- I know everything..."

Otkud sada jebeni Zayn na mojem trijemu?! Dovraga!

"Sto ti tu radis?!" ljutito sam govorila naglasavajuci svaku rijec. Nastavila sam uzurbano hodati prema njemu.

"Zasto si otisla?" postavio je on i meni pitanje. Zasto sam otisla?! On se sali?!

"Ne salim se" dodao je. Opet on.

"Prestani mi stalno prckati po mislima! To je moja privatnost, pobogu!" vikala sam na njega metar dalje.

"Pa sto mislis kako sam saznao da ces otici?" upitao me podmuklo.

Vrisnula sam ljutito jer ga vise nisam mogla trpiti! Neka me samo ostavi na miru, pobogu! Zasto sam ga morala uopce sresti na onoj jebenoj ulici?!

"Znao sam ja za tebe i prije toga susreta, samo sam te morao navesti na to da mislis da je sve od toga zapocelo" . Ima onaj svoj jebeni vragolasti smjesak. K vragu i on!

"Saznala sam i ja za ono jebeno pismo u kojem pise; citiram: 'Morat ces ju uskoro ubiti. Ona ti je jedina sansa da se vratis. Ako ju ti ne ubijes, ja cu, a i ne bi skodilo da ju malo isprobas. Ipak je nevina, zar ne? Podsjecam te, volim jebati nevine.-E '" iscitirala sam pismo. Pogledao me nekako...uplaseno?

"Sto je?" rekla sam pobjedosno, "nisam ja onako glupa koliko ti mislis! I dobro pamtim, to zapamti!" nadodala sam vicuci.

Taman kad je krenuo nesto reci moja mama se stvorila tu. Otkud ona?

Ispred svoje kuce si, glupaco. Vjerojatno je cula kako vristis, netko bi pomislio da te siluju.

Javio se moj glasic. Pa da, siluje me ova budala u zdrav mozak! Kako me ne bi cula. Bome i jesam glupa, tu se derem...

"Pobogu, Nicole sto se deres?!" rekla je glasno.

"Kako se necu derati kad me ovaj kreten iritira u zdrav mozak?!" odvratila sam istim tonom pokazujuci na Zayna koji je bio metar dalje od moje majke.

"O cem' ti?" upitala me s podignutom obrvom. Sto? Pa on stoji pored nje!

"Nevidljiv sam za nju" rekao je pobjedosno.

Nanervirana sam vrisnula i uletila u kucu ostavljajuci mamu i Zayna na trijemu. Ona ga svejedno ne vidi. Kako to?!?

Otrcala sam u svoju sobu glasno lupajuci vratima. Legla sam na krevet i pretrazivala dzepove na odjeci kako bih pronasla svoj mobitel. Pa ja mami nikako nisam javila da me nece biti. Tamo sam bila oko pet dana. Pet dana! Uzdahnula sam i napokon nasla ugaseni mobitel. Stavila sam ga na punjac i ubrzo vidjela deset propustenih poziva i tri poruke. Sve je od mame. Nista od Tatiane. Gdje je ona dovraga?!

Stigla mi je poruka od Zayna, bas se pitam sto je sada smislio.

"Moram i mogu ti sve objasniti.ZMxo"

Ma nemoj?! ...Stigla je jos jedna poruka:

"Nađemo se iza starog Nando'sa?xo"

On ocekuje da cu se naci s njim nakon sto sam procitala poruku da me mora ubiti kako bi se vratio gore. Cek, gore? I da me usput siluje?

"Ti ocekujes da se ja nađem s tobom nakon sto si me trebao ubiti?" utipkala sam poruku i kliknula na 'Slanje'.

"To nije istina, ne bih to mogao napraviti" ubrzo mi je stigao odgovor. Nije istina? Ma nemoj? Vidjela sam vlastitim ocima napisano!

"I jos si me dvaput pokusao silovati. Kako ocekujes da ti nakon toga vjerujem? Sto god da sada napises, nece ti vratiti moje povjerenje. Tupo sam ti vjerovala..." poslala sam mu i zaista mislila to. Vjerovala sam mu, da. A on je upravo to povjerenje izgubio. Za ovo malo dana s njim stvarno mi se poceo sviđati, ali nakon onoga mi se totalno zgadio. Kako netko moze i pomisliti na to da siluje neku djevojku, i poslije toga ju ubije? Ne hvala, ne bih htjela takvu smrt. Prvo te izmuci i kad sve to prođe..-BAM!- budes ubijena.