6

5.1K 410 2
                                    


Ipak nada

Uzdam se u lopova, čoveka koji mi bez razloga pomaže. Kada sam mu rekla istinu očekivala sam u najmanju ruku njegov bes ali mesto toga on je rešio da mi pomogne. Da li je detektiv Lopez u pravu? Rex je zaljubljen u mene? A možda me i samo koristi u svom ratu protiv detektiva, kako bilo ja sam ovde oruđe, koriste me obojica.

- Odlično, vidiš kako može? – Lopez se smeje.

- Ima još nešto.

- Šta?

- Rex želi da živim sa njim.

- To je odlično.

- I odrediće mi obezbeđenje, misli da nije bezbedno da šetam naokolo sama.

- To nam ne odgovara ali bićemo u kontaktu.

- Kako je moj brat?

- Oporavlja se.

- Ali biće dobro?

- Naravno.

- Kada ću moći da ga vidim?

- Nakon što strpam Rexa iza rešetaka.

- Ali . . .

- Ali ništa. Što pre mi nabaviš dokaze, pre ćeš videti brata.

Ugrizla sam se za jezik.

- To je Rex – pažnju mi skrene moj telefon.

- Javi se.

- Rex.

- Kad dolaziš kući?

- Ubrzo.

- Čekam te.

- Stižem – prekinem vezu.

- Šta želi? – odmah me pita.

- Da se vratim kući.

- Idi, ostaćemo u kontaktu.

Ljigavac.

. . .

Osećam se prljavo. Biti lažna ljubavnica koja lažno cinkari svog ljubavnika je prljav posao ali zar je bitno? Bog zna da neću još dugo biti na ovom svetu.

- Zdravo Vile.

- Gospođice Xena.

- Samo Xena molim te, gde je Rex?

- On je . . . uskoro će vam se pridužiti završava neke ugovore.

- U redu.

Sačekala sam u dnevnoj sobi da Rex završi sastanak. Kada se napokon pojavio jasno sam čula da je tipa sa kojim se rukovao oslovio sa doktorom.

- Vratila si se?

- Jesam.

- Hajde imamo planove za danas.

- Imamo?

- Da – nasmešio se i prižio mi ruku.

- U redu – prihvatim njegovu ruku i udahnem duboko.

- Život je kratak, treba ga iskoristiti.

. . .

Kad Rex koristi život to je detinjasto. Čovek koji važi za kriminalca odveo me je u luna park i priuštio mi najbolji dan u životu. Dok god sam živa neću zaboraviti njegov osmeh i pažnju kojom me je obasipao.

. . .

- Spremna?

Okrenem se na zvuk njegovog glasa i udahnem duboko. Nakon najboljeg dana u mom životu pala je noć i Rex me je obavestio da izlazimo. Kupio mi je haljinu, ogrlicu i rešio je da me predstavi kao svoju devojku. Realnost se vratila.

- Koliko mogu biti.

- Prelepa si – prišao mi je polako, uhvatio me za ruku u poljubio je.

- Hvala.

- Nemoj da se stidiš, ti si nešto najlepše što sam video u životu i moja nada za iskupljenje.

- Iskupljenje?

- Da, idemo.

- U redu.

. . .

- Gde smo?

- Dobrotvorni policijski bal.

- Šališ se zar ne?

- Ne, tehnički osim Raula Lopeza niko ne zna da sam lopov – nasmešio se.

- Nemoj nikome reći – dodaje.

- Hoće li on biti ovde?

- Šta misliš?

- Dakle ovo je predstava za njega?

- Ovo je kraj.

- Rexe ne razumem.

- Uskoro će ti sve biti jasno.

- Nadam se.

Rex me je ljubazno predstavljao ljudima i bilo je prijatno dok se nije pojavio Raul. Nisam znala kako da se ponašam ali kad sam dobila poruku od konobara panično sam se okrenula ka Reksu.

Nežno je onjušio moj vrat.

- Sve u redu?

- Raul želi da se vidimo. Čeka me na terasi.

- Idi – stegnuo me je jače.

- Sve će biti u redu – uverava me.

- Za deset minuta, tako mi je rekao konobar.

- Onda imamo vreme za ples.

- Da – nisam odavno plesala.

Izašli smo na podijum i uskoro sam bila u njegovom naručju.

- Umeš da plešeš – zaključujem.

- Ja sam lopov a ples je odličan način da nekog ometeš.

- Ti si iznenađujuć čovek.

- Samo imam više iskustva od tebe.

- Tako je.

- Vidi ti to, osmeh. Danas je izgleda moj srećan dan.

- Ne samo tvoj. Hvala ti na današnjen danu, nikad se nisam lepše provela.

- Ni ja – zaustavili smo se.

- Želim da te poljubim.

- Onda me poljubi.

Slatko, nežno i čarobno. Samo jedan poljubac učinio je da poželim da budem neko drugi, samo zbog ovog poljubca želela sam da se nadam. Ja, žena sa ružnom prošlošću koja se pretvara da je nema, po prvi put za ove četiri godine poželela sam drugačiju sudbinu ali ne zbog sebe, već zbog njega.

Odvaja me od sebe i spusta čelo na moje.

- Nemoj da se zaljubiš u mene – kaže tiho.

- Ne, TI, da se zaljubiš u mene – pogledam ga u oči.

- Dogovoreno – rekao je jednostavno.

- Dogovoreno – nasmešila sam od srca.

- Hajde da se rešimo detektiva i da uživamo u ostatku večeri.

- To bi bilo divno.

Šansa koju nisu imaliWhere stories live. Discover now