O svemu i svačemu...

Propadanje glazbe

Bok svima!

Nova sam u ovome, pa se nadam da ćete mi oprostiti neke početničke greške.

Ovu sam temu odabrala za početak jer mislim da imam dosta za reći o tome, i to je nešto o čemu se već jedno izvjesno vrijeme žučno raspravlja.

Vjerujem da će se neki, ako ne i mnogi složiti sa mnom kad kažem da je današnja glazbena scena postala tema sprdnje, naravno, čast iznimkama kojima se osobno divim. Neću točno navoditi koja točno pjevačica/pjevač ima loš zvuk jer među vama možda ima njihovih fanova, ali je činjenica da se hrvatska estrada po pitanju glazbe opako srozala, i to na više načina:

1. spotovi

Spotovi su postali nešto zbog čega mi se YouTube na određenim kanalima i glazbenim imenima blago rečeno zgadio. Nestala je ona stara originalnost, sve je došlo na isti kalup. Neke popularnije pjevačice kao da se međusobno natječu čiji će spot imati u sebi više golotinje i koja će bolje privući pažnju publike. Žalim slučaj, ali po meni je skidanje i golotinja u spotovima nešto najjadnije što postoje. Nemam ništa protiv kostimića ili slatkih haljinica, ali govorim o onome kad se ženska doslovce valja po krevetu ili "mačkasto" šetkara uokolo praktički samo u donjem vešu, halterima i štikletinama od devet metara -.-' Pa brate mili, ako ne znaš privući pažnju glasom i talentom, ni golotinja ti neće pomoći, zapravo ti jedino može pomoći u tome da te proglase lakom curom. Bolje odustani od karijere ako ne znaš privući publiku.

2. pjesme

Ni pjesme nisu ništa bolje. Kao što rekoh, sve je došlo na isto, gotovo sve pjesme su na istu foru i meni se praktički razlikuju samo po melodiji i glasu izvođača. Također, scenom su zavladale cajke, od kojih mi se diže kosa na glavi čim čujem prve taktove. Nije ni čudo što većina mladih više ni ne zna prepoznati normalnu pjesmu od cajkuša koje u 99% slučajeva asociraju samo na seks... Jadno.

3. menadžeri i stručni tim izvođača

Kad malo bolje razmislim, zapravo i ne krivim toliko jadne pjevače koji nastupima samo obavljaju svoj posao i tako zarađuju za život. Za mnogo toga su krivi i njihovi menadžeri i oni koji rade s njima. Malo sam istraživala po internetu i mogu reći da sam došla do zaključka da su većini njih menadžeri i timovi počeli u potpunosti upravljati životima, koliko poslom, tako i privatnim životom. Vjerojatno im je već prešlo u naviku da ponizno poštuju "stručnjake" jer se boje da će izgubiti posao i jer im je stalo do njihove karijere.

Osim manjka privatnosti, zvijezdama se predbacuju i mnogi fizički nedostaci koji su nama zapravo smiješni. Sve više se traži izgled, fizička ljepota i savršenstvo, novi Apolon i Venera, sve manje vrijede glas i glazbeni talent... Nazovi neugledni i ružni ljudi prolaze daleko teži put do uspjeha nego one "porculanske lutkice" koje 0-24 izgledaju tip-top. Uzet ću za primjer ženu čiju glazbu osobno i ne slušam pretjerano, ali joj se osobno divim. To je Susan Boyle, vjerujem da vas je većina čula za nju (ako ne, pravac YouTube ;)). Ako se ne varam, 2009. godine se prijavila na britanski The X Factor. Cijelo vrijeme su je zadirkivali i prikriveno ismijavali zbog punašnije građe, sve dok nije zapjevala... Jasno, svi su ostali preneraženi, jer žena koja nije novo lice s naslovnice ima glas... Vidi ti to... Dakako, uspjela je i ostvarila zavidnu karijeru, nije se dala zastrašiti ili poljuljati i to je faktor njenog uspjeha ;) Iskreno, kapa dolje! Ako kojim slučajem ovo čita netko s iskustvom u glazbenoj industriji, ne želim da me krivo shvati. Nisam hejter i ne mrzim nikoga, ovo je samo moje iskreno mišljenje...

Eto, to bi bilo to od mene za prvi put. Nadam se da vam se sviđa, pošto je ovo prvi nastavak, otvorena sam za komentare i mišljenja, slobodno recite trebam li nešto poboljšati ili promijeniti, a možete slati i prijedloge za nove teme. Do sljedećeg puta!